Prvo okidanje 2013.

Prvo okidanje 2013.

Katarina Zlatec

U Noći muzeja u galeriji Waldinger otvorena je izložba fotografija "Prvo okidanje 2013." koju možete pogledati do 16. veljače.

First shot/Prvo okidanje je ciklus izložbi u Kuli Lotrščak u Zagrebu, započet u studenom 2008. godine, kojim se daje prilika mladim fotografima da po prvi put samostalno izlože svoje radove. Kula Lotrščak čini dio izložbenog prostora Galerije Klovićevi dvori u Zagrebu i u njoj se od 2004. godine održavaju fotografske izložbe u ciklusu Snapshot/Brzo okidanje dok je ciklus First shot prinova Snapshota. Izlagači ciklusa First shot/Prvo okidanje biraju se natječajem, a uvjeti za sudjelovanje su da je kandidat neafirmirani fotograf, da ima manje od 30 godina te da bi mu to bila prva samostalna izložba.
Ciklus su 2008. godine otvorili Stefan Ivanović, Alma Pašić i Pavel Posavec, godinu dana kasnije pobjednici natječaja su bili Ivan Dorotić, Matej Grgić i Ana Mihalić, a 2010. godine Damian Nenadić, Nikola Sučević i Filip Tot. Prošlogodišnji su pobjednici bili Igor Ilić, Goran Jovanović i Mario Pućić, a ove godine u sklopu izložbe First shot/Prvo okidanje predstavljaju se Andrej Lamut, Andrea Resner i Katarina Zlatec.
Gradske galerije Osijek od 2009. godine, u suradnji s Galerijom Klovićevi dvori, prenose ove zanimljive i vrijedne fotografske izložbe u galeriju Waldinger, gdje ih i osječki ljubitelji fotografije imaju priliku pogledati.

noc-andrea-resner.jpg

Andrea Resner (Split) – DALEKO/BLIZU
Andrea Resner, autorica fotografija izloženih u Galeriji Klovićevi dvori, za svoje je prvo samostalno predstavljanje odabrala seriju analognih fotografija pod nazivom Daleko/blizu.
Među radovima koje je izložila u sklopu ciklusa First Shot/ Prvo okidanje primjećujemo nekoliko crno-bijelih fotografija dok su ostale u boji.  Riječ je o 22 fotografije snimljene na 35 mm filmu, kojima nije bilo unaprijed namijenjeno da budu stavljene u zajedničku seriju. Poveznica doduše postoji, a to je tema portreta, koja se provlači kroz sve fotografije.
Kao što naslov serije govori, pojedini portreti snimljeni su izbliza, a pojedini izdaleka, no fizički položaj umjetnice u odnosu na portretirani lik nije jedino na što se ovaj naziv izložbe odnosi. Naime, kako se načinom kadriranja približava pojedinoj osobi (i na jednoj snimci psu), tako joj se približava i emocionalno. Postupno protagonisti zauzimaju sve veći dio kadra, a autorica, snimajući ih u sve privatnijim situacijama, o njima otkriva sve više informacija. Da bi naglasila tu razliku u načinu kadriranja, Andrea Resner je odlučila razviti fotografije na formate različitih veličina, od 10 x 15 cm do čak 52 x 78 cm.

noc-web_2013_podoba-podobe_andrej-lamut-8.jpg

Andrej Lamut (Ptuj) – PODOBA PODOBE
Andrej Lamut, umjetnik iz Ptuja, za svoju prvu samostalnu izložbu odlučio je pokazati seriju pod nazivom Podoba podobe (u slobodnom prijevodu Predodžbe slike), koja je napravljena za diplomski rad na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna u Ljubljani gdje je autor završio smjer vizualnih komunikacija. Riječ je o devet analognih crno-bijelih fotografija, izrađenih u tehnici želatinskog srebrotiska i razvijenih na format od 92 x 110 centimetara.
Ako bismo samo brzinski bacili pogled na seriju, za većinu fotografija bismo rekli da su to pejzaži s tu i tamo uhvaćenom kojom ljudskom figurom. Međutim, zagledamo li se duže, uočavamo da je pejzaž tek kulisa glavnoj, znatno ozbiljnijoj temi. Naime, to je konceptualan rad u kome Andrej Lamut kroz umjetnost, odnosno kroz fotografiju želi progovoriti o složenim životnim pitanjima te ukazati na probleme današnje, suvremene civilizacije. Da bi u tome uspio, odlučio je sâm izrežirati scene te je uveo motive i statiste u ulogama koje ne bismo nužno ondje očekivali, primjerice, motiv personifikacije smrti koji nas uvjerava da uhvaćeni kadrovi nisu slučajni.

noc-katarina-zlatec.jpg

Katarina Zlatec (Đurđevac) – PAS U TRAVI I DRUGE
Jedanaest fotografija odabranih za prvu samostalnu izložbu nastale su u zadnje dvije godine, a radi se o analognim fotografijama snimljenim aparatom Yashica Lynx. One nisu nastale kao unaprijed zamišljeni ciklus, nemaju čvrstu tematsku poveznicu, ali ipak zajedno imaju smisla. Naime, Katarina Zlatec u izloženim radovima prikazuje život. Nisu to neki bitni događaji njezina ili tuđih života, niti su značajni jer nose neku važnu poruku. To su tek male crtice svakodnevice, koje su se posložile tako da postanu estetski privlačne, a autorica je, snimajući ih, uspjela postići da nam je jednako privlačan kadar nogometnog treninga ili odjeće na sušenju kao i morskog prostranstva ili zimskog pejzaža. To je zato što ljudi, stvari, kao i sama radnja, koje u većini fotografija niti nema, na ovim fotografijama nisu bitni, odnosno, jednako su bitni kao i ono što na prvi pogled ne uočavamo, poput svjetla, neba i velikoga praznog prostora, koji na fotografijama Katarine Zlatec postaju gotovo opipljivima. Zbog načina na koji autorica uspijeva uhvatiti  boje i svjetlo, fotografije odišu određenom vedrinom, ali i mirnoćom, čemu pridonosi i polegnuti format svih fotografija. Umjetnica odlično uspijeva uloviti atmosferu koja postaje nit vodilja, odnosno glavni element koji pojedinačne fotografije povezuje u cjelinu.

(tekstove o fotografijama napisala je kustosica izložbe Saša Brkić)