Savjetovanje o obuci neplivača - Ne zna ni čitati ni plivati

Savjetovanje o obuci neplivača - Ne zna ni čitati ni plivati Savjetovanje o obuci neplivača - Ne zna ni čitati ni plivati
foto Ž. Kovačević foto Ž. Kovačević
foto Ž. Kovačević foto Ž. Kovačević
foto Ž. Kovačević foto Ž. Kovačević
foto Ž. Kovačević foto Ž. Kovačević
foto Ž. Kovačević foto Ž. Kovačević

Vladimir Findak, Krešimir Šamija (foto Ž. Kovačević)

U Centru za edukaciju u Orahovici počelo je trodnevno, 16. Hrvatsko savjetovanje o obuci neplivača. Organizator je Hrvatski savez za sportsku rekreaciju "Sport za sve", a domaćin savjetovanja je Hrvatski Crveni križ, Gradsko društvo Crvenog križa Osijek.

U Hrvatskoj se godišnje utopi i do 90 osoba, a neke procjene govore da se i dalje, više od 60 posto mlađe populacije, svrstava u neplivače. Stoga je profesor emeritus, Vladimir Findak, doživotni počasni predsjednik Hrvatskog saveza sportske rekreacije "Sport za sve" istaknuo kako je na sve načine dokazano da je obuka neplivača neophodna i da ju treba početi što ranije, u osnovnoškolskoj dobi.

„Ostaje još nakon svih mogućih pokazatelja i znanstvenih dokaza o dobrobiti plivanja, kako za pojedinca, tako i za društvo, da zaključke stručnjaka prihvati i država, i da to bude zakonska obveza, da ni jedno dijete ne može proći osnovnoškolsko obrazovanje bez obuke za plivanje!”, rekao je prof.emeritus dr.sc.Vladimir Findak.

„Znanje plivanja je pitanje opće kulture.”, rekao ravnatelj Uprave za sport, Ministarstva turizma i sporta Krešimir Šamija dodajući kako je to istoznačno kao učenje hodanja, trčanja i pisanja,"Pa bi tako svako dijete nakon osnovne škole trebalo znati i plivati”, rekao je ravnatelj Uprave za sport, Krešimir Šamija

Plivanje je jedno od najzdravijih kinezioloških aktivnosti koje je moguće provoditi tijekom cijele godine u obliku rekreacije, rehabilitacije ili natjecateljskog sporta, popularno je i pristupačno djeci, odraslima, starijoj populaciji te osobama s invaliditetom. Ipak godišnje se na zemlji, koja je 71 % pokrivena vodom, utopi oko pola milijuna ljudi. Najveća je stopa smrtnosti kod utapanja djece mlađe od pet godina. Dijete se može utopiti u samo 5-8 cm vode nakon kratkog uranjanja - u vremenu od 30 sekundi. Utapanje beba najčešće je u kući, obično u kadi, a djece u vodama u blizini kuće. Američka akademija za pedijatriju ističe kako djeca trebaju plivati već sa četiri godine, a još od 1966. godine poznata je ISR (infant self rescue) metoda spašavanja kojom se smanjuje rizik od utapanja. Djeca starija od godine dana uče se zaustaviti dah i plivati pod vodom, a nakon toga se okrenuti na leđa i plutati.

Stari su Grci za neznalice govorili “ne zna ni čitati ni plivati”, stoga se u 21. stoljeću, čini neprihvatljivim, kako to vole reći kineziološki stručnjaci, biti plivački nepismen.