Vatreni Tomica: "Ne znaju oni što ja njima sve zamaskiram"

Vatreni Tomica: "Ne znaju oni što ja njima sve zamaskiram" Vatreni Tomica: "Ne znaju oni što ja njima sve zamaskiram"
(foto Ž.Kovačević) (foto Ž.Kovačević)
(foto Ž.Kovačević) (foto Ž.Kovačević)
(foto Ž.Kovačević) (foto Ž.Kovačević)
(foto Ž.Kovačević) (foto Ž.Kovačević)

Tomica sa kolegicama (foto Ž.Kovačević)

Tomica Đukić, glavni kuhar Hotela Osijek već se tri godine brine za jelovnik hrvatskih nogometnih reprezentativaca. Svom srebrnom vatrenom kuharu danas su njegove kolegice i kolege pripremili iznenađenje.

Za najvatrenijeg, srebrnog kuhara, Tomicu Đukića, djelatnici Hotela Osijek, gdje radi, pripremili su malo iznenađenje. Nije prošlo bez tambura i čestitki, a najbolja kuhača Vatrenih znao je našim nogometašima zamaskirati i poriluk.

"Jedu oni i poriluk. Ne znaju oni što ja sve njima zamaskiram. Što da vam kažem, radim već tri godine s reprezentacijom. Prekrasno, godi, izazovno! Rusija- posebna priča. Na kraju je završilo u najboljem mogućem svjetlu. Falilo nam je toliko (pokazuje prstima), to malo sportske sreće. To vam je velik trud i rad svih ljudi, stvarno jedan ozbiljan projekt. I znate što ću vam reći - Davor Šuker je jedna svjetska faca, jedan svjetski brend. Doslovno to mogu reći iz prve ruke. Zahvalio bih se i njemu, kao našem sugrađaninu, koji je stvarno, iz moje perspektive, dao maksimalan doprinos reprezentaciji.

Ekipa ludilo?
Modrić - miran, tih, samozatajan. Rakitić vedar, nasmijan. Rebić onako mangup, Vrsaljko showman, on Lovren i ekipa. Mandžukić mister no good, što reći. Badelj, eminencija. Ivan Perišić naš brzanac, veliki prijatelj. Dalić jedna komponenta koje to sve spaja. To je čudo. To su vam 22 individue od kojih je svaka drugačija. Dalić je sve to spojio i napravio jednu dobru atmosferu i nema što reći..."

A posao?
"Dođeš vidiš, sušef, nabava, kontrola robe, postavljanje doručka, ručak. Bilo je ponavljanja, ali i silnih izmjena. Nije to lagano!"

A prije utakmice?
"Kako idemo prema utakmici sve smo, što bih ja rekao stisnutiji. Meni je skraćen, bazičniji, nema tu puno priprema, čista tehnička obrada, jednostavna jela, meso, dosta salata, nema začina, kolači sve biskvitni, više-manje suhi keksi, a onda poslije utakmice može biti opuštanja.

A kulen ?
Svi bismo mi željeli kulena i kobasice, ali toga nije bilo. Najdalje smo došli do gulaša, čobija.

A želja?
"Ostvarila se. I prije sam najavljivao po novinama da bi volio kuhati 15. srpnja zadnji ručak. To mi se i ostvarilo. Može se reći da sam to predvidio mjesec dana prije. Kad odradite taj zadnji ručak i idete na finale i kad ste poslije toga na travnjaku sa svojim dečkima, kad je srce veliko i kad puca to se ne da opisati!"

Znači nezaboravno?
"Ne mogu je vam složiti priču! Mene to i dalje puca! Kad vam kažem jedno, pukne me drugo, a u glavi treće. Trideset i šest prekrasnih dana ostaje za cijeli život. To mi ostaje zauvijek, to mi više nitko ne može uzeti!"
Šta ćemo s Matom?
"Mato Škojo, ja ću slobodno reći moj prijatelj. Svaka njemu čast na strpljenu i svemu! Nije lako s jednim ludim kuharom imati takvu komunikaciju!!"