21. Performance art festival: Festival i grad

U Osijeku će se u ponedjeljak, 20. prosinca održati 21., posljednje izdanje Performance Art Festivala. Nakon punih dvadeset godina festival se oprašta s publikom, a u okviru teme „Festival i grad“ sudjeluju Kristina Marić, Marko Marković, Ana Petrović i Ivana Škvorčević. 

Festival započinje performansom u javnom prostoru Kristine Marić, na Trgu Ante Starčevića u 14 sati, a nastavlja se u 18 sati u Kulturnom centru performativnim videoradovima Ane Petrović i participativnom zvučnom izvedbom Ivane Škvorčević, te u 19 sati performansom Marka Markovića „Southeast Sadness in Central Europe“. Publika je pozvana da na taj završni performance umjetniku donese cvijeće.

Program:

14 sati / Trg Ante Starčevića

KRISTINA MARIĆ

„Oči u oči“

performans

18 sati / Kulturni centar

ANA PETROVIĆ

„Rezanje“, 2021., HD video, 2'10'', loop

„Trokut“, 2021., 2021., HD video, 1'31'', loop

„Suprotni pravac“, 2016., HD video, 1'16'', loop

18 sati / Kulturni centar

IVANA ŠKVORČEVIĆ

„Mental Space“

participativna zvučna izvedba / zvučni zapis, 2020., 16'22''

19 sati / Kulturni centar

MARKO MARKOVIĆ

„Southeast Sadness in Central Europe“

performans

21. Performance Art Festival, koji se odvija kao posljednje izdanje festivala, propituje odnos festivala i grada, umjetnika i publike, te postavlja u središte pitanje o vlastitom naslijeđu i onome što ostaje nakon Festivala. Od početka dvijetisućitih godina do danas, Performance Art Festival je stvarao i širio prostor za izvedbene umjetnosti, ne samo u svom neposrednom okruženju nego i šire. Jedina je inicijativa u gradu Osijeku koja je publici kontinuirano predstavljala brojne i raznolike prakse koje u širokom umjetničkom polju prepoznajemo kao performativne, te je ujedno i jedna od prvih nezavisnih inicijativa u Hrvatskoj koje se posvećuju umjetničkom performansu s fokusom na različite vidove izvedbenog.

Festival je pokrenut 2001. godine, na inicijativu multimedijskog umjetnika Ivana Faktora koji vodi festival do danas. Tijekom posljednjih dvadeset godina, u Osijeku je predstavljeno oko stotinu izvedbi domaćih i međunarodnih autora u okviru kustoskih konceptualizacija raznovrsnih izvedbenih estetika i umjetničkih praksi. Sami kustosi, kao i umjetnici, s individualnim polazištima iz različitih umjetničkih područja, od vizualnih umjetnosti, do suvremenog plesa, fizičkog teatra, multimedijalnih i audiovizualnih eksperimenata, participativnih umjetničkih praksi i umjetnosti u javnom prostoru, sukreirali su festival koji se profilirao na sjecištu mnogostrukih pristupa formama izvedbe uživo, omogućujući izravni kontakt i iskustvo međusobne komunikacije umjetnika i publike.

Iza festivala ostaje arhiva s dokumentacijom svih izvedbi, koju tek treba učiniti javno dostupnom, no umjesto pogleda unatrag, nastojimo gledati prema budućnosti. Prije svega je izazov sagledati sadašnji trenutak i upravo nastajuću budućnost performativnih praksi u lokalnom okruženju i u povezanosti s lokalnom umjetničkom scenom, odnosno izdvojiti one umjetničke pozicije novih generacija umjetnika koje istražuju medij performansa i koriste tijelo kao medij u svom radu.

O umjetnicima:

Jedan od svojih prvih performansa Kristina Marić izvela je upravo na Performance Art Festivalu, 2017. godine, u javnom prostoru. Izvedbom „Oči u oči“ umjetnica ponovno istupa u javni prostor grada, razvijajući svoj interes za interakciju s prolaznicima i slučajnom publikom. Performans “Oči u oči” izvela je prvi puta 2020. godine u Grazu. U javnom gradskom prostoru, umjetnica u središte pozornosti stavlja odnos između pojedinca i sustava nadzornih kamera. Suočena je licem u lice s kamerom, uz minimalističku gestu zurenja u nadzorni sustav. Umjetnica koja šuti i nepomično stoji ovim činom postavlja pitanje što se događa kada pojedinac uzvrati pogled, oči u oči prema upornom promatraču.

Kristina Marić (1990., Đakovo) diplomirala je 2015. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na Odsjeku za likovnu umjetnost (sada Akademija za umjetnost i kulturu). Aktivno izlaže na izložbama i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Boravila je na umjetničkim rezidencijama: Art Quarter Budapest (Budimpešta, Mađarska, 2013.), Nida Art Colony (Nida, Litva, 2019.), CCN-Artist in Residence of Kulturvermittlung Steiermark (Graz, Austrija, 2020.). Dobitnica je Red Carpet Art Award, austrijske nagrade za mlade umjetnike 2017. godine, a 2018. bila je finalistica Nagrade Radoslav Putar, Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu. Dobitnica je nagrade za mlade umjetnike Zlatna lubenica (Media Mediterranea, Pula) 2021. Asistentica je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, na Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost. Članica je HDLU-a Osijek.

Ana Petrović istražuje materijalne aspekte medija i prirodu umjetno stvorene tehničke slike, stvarajući naglašenu tenziju u uočavanju rezova i diskontinuiteta između prostora realiteta i medijske reprezentacije. Iako se ne izražava u mediju performansa, u pojedinim serijama videoradova koristi vlastito tijelo u izvođenju jednostavnih, repetitivnih radnji unutar statičnog kadra, pri čemu dekomponira slojeve pokretne slike kako bi učinila vidljivim čitanje slike kao rubnog, tekućeg stanja u permanentnom konfliktu između mogućeg i nemogućnosti. Tako videom „Suprotni pravac“ jednostavnim činom hodanja suprotnim smjerom na pokretnoj stazi stvara dojam vremenski usporene slike kretanja u mjestu. U videu “Rezanje” baca u vis loptu, uvijek pogađajući sam rub kadra, čineći perpetualnu radnju psihološkom zidom kojega je moguće prijeći ali se to nikada ne događa, dok u videu „Trokut“ kretanjem tijela koje je zakriveno crnim platnom ispred bijele praznine stvara ekransku sliku čija se apstraktna pojavnost produžuje u materijalnost prostora izvan rubova kadra.

Ana Petrović (1985., Bjelovar) u svom radu istražuje vizualnu elastičnost širokog spektra vizualnih medija. Diplomirala je 2011. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, sada Akademiji za umjetnosti i kulturu, gdje je asistentica na kolegijima Multimedija i intermedija i Fotografija. Prezentirala je svoj rad na brojnim skupnim i samostalnim izložbama, nagrađena je od strane stručnog žirija izložbe Rovinjska kolonija 2016. i Slavonskog biennala 2021., te je o širokom spektru svog djelovanja održala predavanja u Njemačkoj, Austriji, Bugarskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. Sudjelovala je na likovnim kolonijama u Mađarskoj, Makedoniji, Srbiji i Hrvatskoj. Boravila je na umjetničkoj rezidenciji u Grazu, pri Kulturvermittlung Steiermark. Radovi su joj objavljeni u brojnim katalozima, knjigama i novinskim člancima koje prate tekstovi kustosa i teoretičara umjetnosti, poput Branka Franceschija, Borisa Greinera, Branke Benčić i Blaženke Perice. Suosnivačica je Umjetničke organizacije POPUP koja od 2012. do 2019. godine organizira izložbe u alternativnim izlagačkim prostorima. Živi i radi u Osijeku.

Ivana Škvorčević u radu „Mental Space“ povezuje prostor, tijelo, glas i govor. Nakon prvih izvedbi u Stuttgartu („Mental Space“, 2020.) i zatim na 18. Festivalu prvih u Zagrebu („Mental Sculpture“, 2020.), gdje umjetnica svojom prisutnošću artikuliranom kroz govor usmjerava kretanje publike u prostoru, ovoga puta putem zvučnog zapisa naglašava prazninu prostora koja se ispunjava sudjelovanjem slušatelja u izvedbi. Polazište istraživanja temelji se na prostoru i njegovoj prisutnosti. Koja je definicija prostora? Koje su njegove granice i postoje li one uopće? Neopipljivi prostor glavni je fokus autorice koji koristi moć performativnog govora za stvaranje prostora, umjesto da ga imenuje, te od slušatelja zahtijeva da u mislima stvori sliku prostora i osvijesti njegove granice. Mjesto nastaje pamćenjem njegove aure i to je jedini konkretan prostor koji doživljavamo, a ne njegove fizičke granice.

Ivana Škvorčević (1994., Nova Gradiška) diplomirala je 2020. pri Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, te stekla naziv magistrice likovne edukacije. Njezine aktivnosti vežu se uz umjetničke instalacije, prošireno slikarstvo te video i fotografiju. Dobitnica je dekaničine nagrade 2016. godine, druge nagrade za mlade suvremene umjetnike Zlatna lubenica u Puli i treće nagrade 2017. godine na II. Međunarodnom studentskom bijenalu za rad „Vibracije registrirane u dubokom tisku“. Godine 2018. postaje članicom HDLU-a Osijek. Kao umjetnica ostvarila je pet samostalnih izložbi te je sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a 2020. godine boravi na studijskoj razmjeni na Staatliche Akademie der Bildenden Künste Stuttgart, na slikarstvu, u klasi Reto Bollera.

Marko Marković jednako je prisutan na domaćoj kao i na internacionalnoj umjetničkoj sceni, te kontinuirano održava kontakt i s umjetničkim zbivanjima u gradu u kojem je odrastao. Na Performance Art Festivalu sudjelovao je u kustoskim koncepcijama Slavena Tolja i Radmile Ive Janković, te je i sam kurirao 17. izdanje festivala. Performansom „Southeast Sadness in Central Europe“ nadovezuje se na svoje radove u kojima artikulira poziciju revolta i društvene kritike činovima samokonzumacije ili samootrovanja. Za razliku od performansa u kojima pred publikom konzumira vlastitu krv i masno tkivo u seriji „Samojed“ (2009.), ovdje suočava publiku s nelagodom promatranja čina konzumacije cvijeća, povezujući pojam ljepote s posljedicom trovanja. U jednom od posljednjih performansa u kojima jede cvijeće, 2021., on biva visoko intoksiciran te završava u bolnici na detoksikaciji nakon konzumacije buketa ljiljana. Prolazeći kroz proceduru zdravstvenog sustava kao osoba između dvije države stalnog i privremenog boravka, ovim radom komentira i ranjivost u pravima pojedinca u kontekstu transnacionalnih migracija.

Marko Marković (Osijek, 1983.) diplomirao je 2007. na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, a 2016. upisao MA Art and Scienece, Universität für angewandte Kunst Wien. Djelujući u različitim medijima s fokusom na izvedbene umjetnosti, prepoznat je kao izvedbeni umjetnik koji ispituje granice vlastite izdržljivosti te pripada među najradikalnije izvođače na hrvatskoj sceni. Bavi se pitanjima tijela kao instrumenta izražavanja i eksperimentiranja, kritički i subverzivno promišljajući političke i socijalne strukture, a umjetnički interesi su mu obilježeni transformacijskim procesima između pojedinca i društva. Dobitnik je nagrade Radoslav Putar 2011., nakon čega u New Yorku radi u produkciji studija Matthewa Barneya i galerije Barbare Gladstone. Svoj umjetnički rad predstavio je u Anthology Film Archives, New York; ISCP New York; The Kitchen New York; La Esmeralda, Mexico City; Biennale de Mediterranean, Solun; Art Rotterdam; Künstlerhaus, Beč; Biennale of Contemporary Art, Moskva; La Biennale di Venezia. Pored umjetničke karijere, djeluje kao organizator i kustos na hrvatskoj i internacionalnoj sceni, počevši od 2008. godine, kada je osniva DOPUST – međunarodni festival izvedbenih umjetnosti u Splitu, dok od 2018. organizira Dane otvorenog performansa u Beču, te istovremeno radi na razmjenama kulturno-umjetničkih suradnji između Hrvatske i Austrije.

21. PERFORMANCE ART FESTIVAL: Festival i grad organizira M-art, partner je Kulturni centar Osijek. Festival se realizira sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i Grada Osijeka.