Otvoreni četvrtak na FFOS-u

U sklopu 11. ciklusa Otvoreng četvrtka na Filozofskom fakultetu u Osijeku održana je popularno- znanstvena tribina o Krizi u sustavu visokog obrazovanja. 

Već popriličan broj godina šira je javnost u Hrvatskoj o sveučilišnim temama naviknula slušati gotovo isključivo kroz prizmu korupcijskih afera i podbačaja na svjetskim rang-listama, s pozitivnim vijestima kao rijetkim iznimkama. Javna je percepcija akademske zajednice uvelike takva da se doživljava bilo kao udaljen i narcisoidno samozaokupljen krug koji malo toga može ponuditi širem društvu ili kao izrazito močvarno tlo što zrcali njegove najgore tendencije. Ipak, nekoliko je velikih promjena u polju znanosti i visokog obrazovanja tijekom prošle godine odjeknulo javnim prostorom s konotacijom svojevrsnih prekretnica. Donesen je novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, dogodila se promjena vodstva Sveučilišta u Zagrebu, kao i znatno pomlađivanje i preustroj Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, a iz resornog ministarstva stižu i najave novih promjena. Na tribini se razgovaralo o brojnim pitanjima: Zašto je javna percepcija akademske zajednice takva i je li ona opravdana? Radi li se o pojedinačnim slučajevima ili je čitav sustav nevaljalo postavljen? Na kojim je dionicima sustava najveća odgovornost i što tko može učiniti da popravi stvari? Je li opravdano govoriti o temeljitoj krizi sveučilišta u Hrvatskoj i ima li joj lijeka? Koliko se situacija zapravo razlikuje od one u drugim poljima društva, koliko je društvo svjesno te krize i bi li ga trebala posebno zabrinjavati? Je li poželjan put veća ili manja (ne)zavisnost sveučilišta od politike i tržišta?

Među ostalim, govorio je poslijedoktorand na kroatistici zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Zvonimir Glavaš.

Percepcija javnosti o akademskoj zajednici nije baš sjajna jer se u zadnjih dosta vremena oblikuje uglavnom kroz afere i teme koje nisu baš najsvjetlije što nije rezultat isključivo medijskog senzacionalizma ili specifičnog, tim interesima oblikovanog pristupa, nego realiteta određene krize koja je u akademskoj zajednici prisutna. Dr. Glavaš naglašava kako bi bilo nepravedno reći da nema i svjetlih tema i da se o njima ne piše. Na ovoj tribini ideja je bila otvoriti jednu i drugu priču te porazgovarati o ovim temama koje se automatski očekuju pod naslovom Kriza visokog obrazovanja. Poželjno je porazgovarati i o problemima koji nas muče i koje su dovele do takve percepcije, ali istaknut i možda neku pozadinu i uvijete u kojima se takvo što oblikovalo, kao i onu drugu stranu medalje.