"Batina - tisućljetni svjetionik na Dunavu"

Izložba "Batina - tisućljetni svjetionik na Dunavu" otvorena je danas u osječkom Arheološkom muzeju. Postav predstavlja artefakte nađene u naselju Grac u Batini, jednom o najistaknutijih europskih arheoloških nalazišta koje je sinonim za razdoblje kraja brončanoga i početke željeznoga doba.

Jedan od autora izložbe, ravnatelj zagrebačkog Instituta za arheologiju Marko Dizdar kaže da je riječ o nalazištu koje je pozornost istraživača privlačili još od 19. stoljeća. Nova su sustavna istraživanja počela 2010. godine i nađeni su doista iznimni nalazi koji su predstavljeni na ovoj izložbi, a iz njih se može iščitati da je ovdje živjela osebujna i bogata kultura.

"Na krajnjem sjeveroistočnom završetku Banskoga brda, gdje se ono susreće s Dunavom, smješteno je jedno od najistaknutijih europskih arheoloških nalazišta – ono u BATINI (KISKŐSZEG). Brojni arheološki nalazi potječu s visokoga lesnog platoa koji je od rijeke i okolne Panonske nizine odvojen strmim padinama. Njegov krajnji sjeveroistočni završetak naziva se Gradac, koji je na jugozapadnome kraju odvojen od susjednoga položaja Sredno dubokim prirodnim usjekom – surdukom.

Batina je danas sinonim za razdoblje kraja brončanoga i početke željeznoga doba – 11.-početak 6. st. pr. Kr. – koji su obilježili nositelji daljske grupe, a čiji su brojni nalazi dospijevali u prestižne europske muzejske zbirke.
U jesen 2008. godine Arheološki je muzej Osijek, uz sudjelovanje Instituta za arheologiju i Odsjeka za arheologiju HAZU-a, započeo rad na projektu Arheološka baština Baranje s ciljem evidentiranja arheoloških nalazišta. Tom su prilikom na položaju Sredno pronađeni ulomci keramičkih posuda i spaljenih ljudskih kostiju koji su ukazivali na mjesto groblja, što je potvrdilo i otkriće zemljanih humaka – tumula. Pokusna istraživanja započela su 2010. godine te se u kontinuitetu provode do danas. U istraživanjima je obuhvaćena površina od 4.350 m2 te su otkriveni brojni paljevinski grobovi daljske grupe kao i rimski paljevinski te kosturni grobovi.
"U kratkome pismu 1914. godine Heinrich Bátor iznosi svoje misli o nalazima iz Batine: „..sva nalazišta su već gotovo iscrpljena – iz godine u godinu nalazi se sve manje nalaza“. Ipak, istraživanja koja se provode od 2010. godine pokazala su kako to, na svu sreću, niti izdaleka nije bilo točno. Rezultati provedenih istraživanja u posljednjih deset godina, uza sve nalaze pronađene od kraja 19. stoljeća, svjedoče kako smo na najboljem putu da naselje na Gracu u Batini predstavimo kao svjetionik na Dunavu na kraju brončanoga i početkom željeznoga doba čiji značaj nije bio zanemariv niti u drugim vremenskim razdobljima", ističu iz osječkog Arheološkog muzeja.