Devedeseti rođendan Aerokluba Osijek

Na središnjem osječkom Trgu Ante Starčevića cjelodnevnim se programom obilježava devedeseta obljetnica Aerokluba Osijek. Građani mogu pogledati izložbu jedrilica, zmaj - jedrilica i paraglajdera, a bit će predstavljen i letački program.

Aeroklub Osijek osnovan je 14. veljače 1926. godine, u dvorani Trgovačke komore pod imenom “Naša krila”. Godine prolaze, a klub i dalje povezuje sportske aktivnosti i tehničku kulturu, i ruku pod ruku, objedinjuje rad zrakoplovnih i raketnih modelara, jedriličara, motornih pilota, padobranaca te zmajara. Iako se Aeroklub Osijek uglavnom povezuje s aerodromom na Čepinskoj, zapravo prvi “osječki aerodan” održao se na Zelenom polju i to 18. rujna 1926. godine. U gradu na Dravi vladala je velika pomama za zrakoplovnim sportom, nekako je bilo “in” biti dio društva koji voli visine, međutim, klub je u 90-godišnjoj povijesti imao mnogo uspona i padova.
Prva se dogodila uskoro nakon osnivanja pa su jedno vrijeme gotovo i zamrle klupske aktivnosti, ali su oživjele 1932., kada je za predsjednika izabran tiskar Šima Pavlović, dok je mjesto potpredsjednika zauzeo Teodor Drndarski, suvlasnik nekadašnje poznate osječke robne kuće “Nama”. Drndarski je imao jedrilicu, a inicirao je i gradnju hangara i uređenje aerodroma Pampas. Kada se uredio prostor na Pampasu, u Osijek su stigli i prvi avioni. Zvuči nevjerojatno, ali početkom tridesetih godina prošlog stoljeća na osječkim aeromitinzima znalo se okupiti i dvadesetak tisuća gledatelja i bilo je to vrijeme kada je prestiž bio doći na taj događaj. Mnogobrojne zrakoplovne aktivnosti odvijale su se na aerodromima Zeleno polje i Pampas, Osječani su voljeli “Naša krila” i uživali u svim uzletima, akrobacijama, prizemljenjima... Nakon popularnih tridesetih došle su crne četrdesete i Drugi svjetski rat kada su zamrle sve aktivnosti u klubu. No, nakon rata krenulo se u “obnovu” kluba. Sportsko zrakoplovno društvo osnovano je u ožujku 1947. godine, a prva skupština Aerokluba Osijek dogodila se točno godinu dana kasnije, u ožujku 1948. Zrakoplovni sport vratio se na Pampas gdje je djelovao sve do 1953., kada se seli na Čepinsku cestu. I upravo preseljenjem kreće procvat osječkog kluba, a prema pričama članova najbolje su bile sedamdesete i osamdesete godine prošloga stoljeća. Aktivni su piloti jedrilica i aviona koje je podučavao prvi upravnik poslije Drugog svjerskog rata Božidar Hogl, ali i padobranaci, koje je na novom aerodromu učio Zvonko Kostelnik. U klubu je bilo masovnosti, ali i kvalitete, pa njegovi članovi postižu zapažene rezultate u svim sekcijama. Teško je pobrojati što su osječki zaljubljenici u zrakoplovstvo osvojili, ali dovoljno je spomenuti da su bili sudionici i osvajači europskih, svjetskih, balkanskih te državnih medalja, ali i rekorda. Nećemo o imenima, jer bi neke velikane mogli nenamjerno ispustiti, ali red je spomenuti neke - piloti aviona Silvo Mrak, Stipe Radić, Drago Ursić, Rudolf Pšeničnik, Ivan Dugac, Mijo Ban, Danijel Conjar, Josip Klobučar, Josip Vidović, Milan Tominac, Stjepan Pavišić, modelari; Josip Rupert, Danko Sokolić, Juraj Marković, Bruno Muk, Vinko Tomljanović, Antun Šikić, padobranci; Zlatko Klaić, Milan Popović, Ninoslav Štajner, Dragutin Ebner, Željko Dumenčić, Božidar Rutnik, Tihomir Opačić, Helena Janson, Jadranka Marković, Tihomir Čajko...
Početak devedesetih bilo je tužno razdoblje. Stigao je Domovinski rat, a članovi AK Osijek stavili su se na raspolaganje obrani Hrvatske, a dvanaestorica su ugradila živote u temelje samostalne i suverene države. Zauvijek će crnim slovima u klupskim analima ostati zapisan 2. prosinca 1991. godine, kada su kod Otoka (Vinkovci) poginuli piloti Marko Živković i Mirko Vukušić te padobranaci Rade Griva i Ante Plazibat. Članovi Kluba tijekom rata u neadekvatnim avionima letjeli su preko srpskih uporišta u slavonskim selima i Vukovaru, imali su izvidničke, ali borbene zadaće, prevozili su ranjenike, sudjelovali u radu prve postrojbe bespilotnih letjelica.... Nakon Domovinskog rata, odnosno kada su se stekli kakvi-takvi uvjeti za normalan nastavak rada, klub je nastavio s aktivnnostima. Kao i prijeratnih godina, nastavljen je niz uspješnih rezultata, no klub nikako da se vrati na zvjezdane sedamdesete i osamdesete prošlog stoljeća. Razlog je vrlo jednostavan - nema novca. Nekada je aerosport u velikoj mjeri podržavao Grad, a još izdašnije bivša JNA. Danas klub ovisi o sebi, odnosno skupini entuzijasta, pa uglavnom životari. Piloti se žale kako je “letni park” star i slab, padobranci nemaju za gorivo i ne mogu se dići visine za prave skokove, kvalitetnih jedrilica sve je manje. No unatoč krizi i neimaštini Aeroklub Osijek slavi svoj 90. rođendan. A prava, velika proslava bit će tijekom godine, kada na svjetlo dana iziđe klupska monografija i kada se na jednom mjestu okupe osječki zrakoplovni zanesenjaci.
/tekst Glas Slavonije,  Ivana LIOVIĆ/