I dinja može biti hit kultura na slavonskim poljima

Na površini od jednog i pol hektara predstavljene su na polju Gorana Štruglina u Poreču Miholjačkom nove tehnologije uzgoja dinja u Slavoniji. Novi, moderni hibridi na hrvatskom tržištu jamac su da će dinje od polja do krajnjeg potrošača doći u izvrsnom stanju.

Potražnja za dinjom raste, naročito zbog turizma, no dinje moraju imati kvalitetu. U Miholjačkom Poreču predstavljena je kompletna tehnologija: hibridi, uzgoj sadnica (koje se uvoze iz Bosne, jer taj tip sadnice u Hrvatskoj ne postoji), gnojidba, pokrivanje s tunelima pomoću primjerenih folija, što štiti biljku od jutarnjih mrazeva i hladnoće. Rezultat toga je kvalitetna i visoko produktivna dinja. Na 1,5 ha postignuti je prinos od 60-70 tona . Iako se dinja proizvodi u Dalmaciji i Slavoniji, ta je proizvodnja zanemariva pa će u jeku turističke sezone turistima biti ponuđene dinje iz uvoza.  I u Slavoniji bi se mogla proizvesti dinja koja se bere od lipnja do rujna-no, treba uvesti hibride kojih zasada nema u Hrvatskoj.  

Dinja nije ekstremno zahtjevna kultura, no treba poznavati tehnologiju, odraditi gnojidbu u pravo vrijeme i s pravim količinama, imati kvalitetnu rasadu i kvalitetne folije te naravno, navodnjavanje. Iznimno je važna zaštita, a najveći je trošak berba. U berbi ze zapošljavaju sezonski radnici i plaćaju od 20,00 do 25,00 kuna po satu, no sve ih je teže naći. To će biti sve veći problem u Hrvatskoj, treba dopustiti legalan uvoz radne snage, jer neće imati tko raditi, pojasnio je direktor slovenske tvrtke "Zeleni hit" Rajko Jambrošić.    

Sadnja je obavljena krajem travnja, a prva je berba bila početkom ovog mjeseca. Novi izdržljiviji hibridi omogućuju proizvođačima da proizvode dinje s više šećera i s boljom transportabilnošću. Aleš Avšić iz tvrtke "Zeleni hit" kaže kako je slavonska klima izvrsna za prozvodnju dinja jer ima puno sunca, a relativno je malo kiše te može nadopuniti proizvodnju dinja iz doline Neretve. Proizvodnja dinja traži puno znanja i pozornosti ne samo u fazi od sadnje do berbe, nego i poslije nje. Avšić tu misli na hlađenje i pakiranje kako bi krajnji potrošač konzumirao kvalitetnu dinju. Dinju je najbolje brati kad sadrže puno šećera na polju te ih što prije transportirati. To su razdoblja od 10 dana, no ovi hibridi mogu izdražti i duže, jer se U Europu uvoze iz Južne Amerike, dakle dva su tjedna na putu.

Ako se tržište posloži, a proizvodi, pa tako i dinja brendiraju, ona može biti profitabilan proizvod. Avšić je odgovorio i na pitanje novinara o problemu koji proizvođači iz doline Neretve imaju s prodajom dinja. Koa najveći problem vidi zastarjeli sortiment,a takve se dinje u transportu lako kvare. Drugi je veliki problem što sva dinja dozrije odjednom i zasiti tržište, a nakon toga više nema domaće proizvodnje. Potrebna je bolja komunikacija između prozvođača, trgovaca i krajnjeg kupca-na taj se način mogu postići bolji rezultati. Slavonskim je proizvođačima poručio da budu hrabri i profesionalni, jer se samo tako može postići vrhunski rezultat.