Hrvatski radio

Radio Osijek

20:23 / 12.04.2017.

Autor: Željka Bačić

Kako sačuvati baranjske pustare

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Na osječkom Građevinskom fakultetu održan je design thinking panel "Pustare" kako bi se na pozitivnim primjerima Zlatne grede i Višnjice te iz Mađarske pronašla rješenja za čuvanje industrijske baštine.

Baranja je imala brojne pustare u 19. stoljeću, bila su to mjesta gospodarskog i društvenog razvoja  toga kraja. "Belje" je upravljalo iz Kneževa  sa 15 pustara. Na žalost, pustare, ta vrijedna industrijska baština, su propale, a neke su sasvim nestale. Kako je u raspravi istaknuo Mislav Matišić,  u ime inicijative "Ne rušitre staru Baranju", pustare dobrim planom, ali i novcem, mogu biti obnovljene i prenamijenjene prije svega za turistički razvoj. Naveo je primjer pustara Sokolovac i Jasenovac, jer Sokolovac je po njemu smješten na romantičnoj lokaciji gdje svatko može pronaći svoj mir i sačuvane su gospodarske zgrade, a Jasenovac (gotovo sasvim razrušen) i Dragojlov brijeg gdje su grobovi sa stranim imenima i oni su  dokaz da su na pustare dolazili raditi iz svih krajeva. Baranja ima potencijal za turizam, sa svojim panonskim habitusom privlači ljude, a pustare su, rekao je, tako blizu, a tako daleko od civilizacije. Rasprava se temeljila na  primjerima dobre prakse, među kojima je i pustara Višnjica u Virovitičko- podravskoj županiji. Od napuštenog prostora postalo je to turističko mjesto koje nudi tradiciju, bavi se ruralnim turizmom , stočarstvom, uzgojem konja, funkcionalnom hranom i ljekovitim biljem. U taj posao ušla je Ksenija Plantak koju su zanimali "mrtvi kapitali", pustare, ta naselja bezemljaša. Obnova nije bila jednostavna, ali još nije gotova. Dobar primjer uređenja pustare je i Eko centar Zlatna greda o kojoj je govorio Dinko Pešić iz Zelenih Osijek. Eko turizmom su se počeli baviti odmah po povratku u Baranju 1998., organizirane su brojne volonterske akije čišćenja oko bivše upravne zgrade, industrijske jezgre, a onda su krenuli projekti  za očuvanje baštine. Danas je tu prvi hostel u Baranji i prvi adrenalinski park istočno od Zagreba. Želja je svih da se opustare obnove i umreže i budu povezani gospodarski sustav. Odličan primjer čuvanja baštine je i Mlin sv. Nikole na potoku kod Mohača, čiji je vlasnik Norbert M. Bugarski. Istaknuo je kako je krenuo naopakim putem, ali je ipak uspio i to zahvaljujući stanovništvu koje ga je poticalo, pomagalo mu, a imao je samo 1.000 eura. U obnovu je ušao kada je čuo da će mlin srušiti i tako uništiti povijest. Prvo su obnovili zgradu, pa su ručno izrađivali mlin, a onda su dodali mlinarevu kuću i u njemu danas djeluje muzej (čuvaju 8.000 godina star kameni kotač za mljevenje), a sve to, uz gastronomsku ponudu privlači turiste. Baranju čeka još puno posla i upornosti.