Najljepši glazbeni pozdrav proljeću

Raspjevanim i rasplesanim koncertom Hrvatsko kulturnoumjetničko društvo Osijek 1862. pozdravilo je proljeće tradicionalnim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu i to po 33. put. Ove su godine zanimljivom pričom podsjetili na hrvatsku nematerijalnu kulturnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a. 

Više od šezdeset ljudi u narodnim nošnjama uz tamburaški orkestar predstavilo je dio bogate nematerijalne kulturne baštine, a HKUD-u Osijek 1862. pridružio se i KUD Gorjanac iz Gorjana s poznatim Ljeljama čiji je ples također na UNESCO-voj listi. Mirjana Katić izvela je starogradsku pjesmu "Da smo se ranije sreli" koju je, kao i većinu točaka, glazbeno obradio Duško Topić. Predstavljeni su plesovi Liburnijskoga krasa, klapske pjesme, plesovi iz Boke Kotorske, međimurske popevke, baranjske pučke crkvene pjesme, sviranje gajdi i tambure samice, bećarac iz Koritne, šokačko kolo i brojne druge pripremljene koreografije iz gotovo cijele Hrvatske. 

Iz Baranje se na listi nematerijalne kulturne baštine Hrvatske nalaze crkveno pučko pjevanje Baranje i umijeće izrade šokačkih baranjskih vezova. Za uvrštavanje crkvenog pučkog pjevanja Baranje, ali i šetanih kola s područja Slavonije, pjevanja starogradskih pjesama i crkvenog pučkog pjevanja na području Slavonije i Srijema u Registar zaštićene nematerijalne kulturne baštine Hrvatske, zaslužna je etnomuzikologinja i glazbena pedagoginja, mr. sc. Miroslava Hadžihusejnović Valašek. Dugi niz godina surađuje s voditeljima HKUD-a Osijek 1862. i prenosi im svoje ogromno iskustvo i znanje stečeno na terenu. U znak zahvalnosti za dugogodišnju suradnju, ali i za sve što je učinila za očuvanje i predstavljanje kulturne baštine, Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Osijek 1862.“ dodijelilo joj je priznanje, koje je u njeno ime primi glazbeni voditelj Duško Topić. On je rekao kako je to prvo priznanje koje je Miroslavi Hadžihusejnović Valašek stiglo iz Osijeka. Inače, rezultat sustavnog rada na terenu Miroslave Hadžihusejnović je zbirka s više od 500 snimaka folklorne glazbe. Za Hrvatski je radio, u ciklusu Iz narodne baštine Slavonije i Baranje, priredila više od 350 emisija s izvornom glazbenom građom. Svoja istraživanja objavila je u brojnim znanstvenim radovima i knjigama. 

Poslušajte razgovor s Damirom Doležalom, umjetničkim plesnim voditeljem HKUD Osijek 1862.

Više fotografija potražite na Facebook stranici Radio Osijeka.

****************

Nemateirjalna kulturna baština međunarodno je prepoznata kao važna odrednica za očuvanje kulturnog identiteta, kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti. Ona promiče toleranciju i prožimanje među kulturama. Nematerijalna kulturna baština  obuhvaća različite oblike i pojave duhovnog stvaralaštva koji se prenose predajom ili na drugi način, a osobito jezik, dijalekte, usmenu književnost, folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja i drugih tradicijskih pučkih vrednota, te tradicijska umijeća i obrte. Nematerijalna kulturna baština prenosi se iz generacije u generaciju i pruža nam osjećaj identiteta i kontinuiteta. Na UNESCO-vom popisu zaštićene svjetske nematerijalne kulturne baštine nalazi se 21 hrvatska značajka, od kojih su četiri usko vezane uz Slavoniju. Popis nematerijalne kulturne baštine upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske mnogo je, mnogo veći.

U večerašnjem programu slikom, pjesmom, riječju i glazbom dotaknut ćemo hrvatsku nematerijalnu baštinu uvrštenu na UNESCOV popis svjetske baštine, a s liste upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, dio s područja Slavonije, Baranje i Srijema. Na listi svjetske kulturne baštine nalazi se čipkarstvo u Hrvatskoj. Tradicija čipkarstva započela je tijekom srednjeg vijeka s pavlinima u Lepoglavi i sa sestrama benediktinkama na otocima Pagu i Hvaru. Prvotne su čipke ukrašavale vjerske prostore, a kasnije su postale dio svjetovne tradicijske odjeće i obuće. Medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske na listi je svjetske kulturne baštine od 2010. godine. Umijeće izrade medičarskih proizvoda pojavilo se u pojedinim europskim samostanima tijekom srednjeg vijeka, a kad je stiglo u Hrvatsku, postalo je i obrt. Obrtnici medičari, koji također proizvode med i svijeće, radili su na području sjeverne Hrvatske.

U Osijeku djeluje još samo jedna medičarsko–svjećarska radionica, osnovana 1953.g., koja njeguje tradicionalan način izrade licitara i svijeća. Licitari su unikatni, rukom rađeni proizvodi od tijesta koji plijene pažnju svojom ljepotom i simbolikom. Najčešći je motiv srce, karakteristične crvene boje, na koje su aplicirani šareni ukrasi i ogledalca. Posebnim, prepoznatljivim načinom ukrašavanja, upravo su licitari nastali u radionici Blažeković postali jednim od originalnih suvenira Slavonije i Baranje.

Na listi nematerijalne kulturne baštine Hrvatske nalazi se pjevanje starogradskih pjesama. Starogradskim pjesmama naziva se vrsta pjesama koje su nastale i još se izvode u gradovima, gradićima i selima Slavonije, Baranje i Srijema, te na širem panonskom prostoru. Nazivalo ih se i varoškim pjesmama. Pod starogradskom pjesmom danas se najčešće podrazumijevaju ljubavne pjesme.

S područja Istre i Primorja na listi svjetske kulturne baštine nalaze se godišnji pokladni ophodi zvončara s Kastavštine i dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskoga primorja. Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastavštine je povorka zvončara i njihovo tradicionalno obilježavanje poklada. Skupina maskiranih ljudi s ogromnim životinjskim maskama, ogrnuta ovčjim kožama, uz mnogo zvonjave, buke i gotovo magijskih plesova obilazi okolna sela. Prvi zapisi o organiziranim zvončarima datiraju iz 19. stoljeća, no korijeni sežu duboko u prošlost.

Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskoga primorja kompleksan je stil folklorne glazbe koja se temelji na dvoglasju netemperiranih tonskih odnosa. Tipični instrumenti koji prate ovo pjevanje su sopile koje se sviraju u paru. Karakteristična boja tona kod vokalne glazbe postiže se snažnim pjevanjem djelomice kroz nos. God. 2009. istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici upisano je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.

S područja Dalmacije, na listi svjetske kulturne baštine nalaze se Procesija za križen na otoku Hvaru, Sinjska alka - viteški turnir u Sinju, Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore i klapsko pjevanje. Procesija za križem na otoku Hvaru je povorka vjernika koja u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak, predvođena članovima bratovštine i ključnom figurom – križonošom, kreće iz Jelse na procesiju kroz noć, uz svjetlost voštanih svijeća, popraćena vjerskim pjesmama. 

Sinjska alka je viteški turnir u Sinju koji se održava svake godine u spomen na herojski otpor nekoliko stotina vojnika koji su 1715. godine obranili grad od navale šezdesetak tisuća turskih vojnika. Alkari jašu konja stazom dugom sto šezdeset metara u živopisnoj tradicijskoj odjeći, ciljajući dugačkim kopljem alku, maleni željezni prsten koji visi u zraku i gađaju „u sridu”.

Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore je ples bez muzičke pratnje. Teški, ali posve ritmični udarci opanaka, tradicionalne kožne obuće po plesnom podiju, naznake su plesačima da se u kružnom kretanju ubrza ili uspori korak. Klapsko pjevanje je vještina višeglasnog pjevanja bez instrumentalne pratnje, a capella. Klapsko pjevanje vuče svoju tradiciju iz mediteranskoga kulturnog kruga, malenih mjesta uz more i na otocima, gdje su se momci okupljali u klape i pjevali u društvu s prijateljima, u novije vrijeme i uz instrumentalnu pratnju. S juga Hrvatske na listi svjetske kulturne baštine nalaze se Umijeće suhozidne gradnje, Festa svetog Vlaha zaštitnika Dubrovnika, Tripundanske svečanosti i kolo svetog Tripuna, kao tradicija bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj.

Suhozidna gradnja umijeće je izrade građevinskih objekata kamenom bez upotrebe vezivnog materijala. Suhozidna gradnja karakteristična je za šire područje Mediterana, pa je 2018. upisana kao zajednički prijedlog više zemalja na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnih dobara čovječanstva.

Festa svetoga Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, održava se prigodom njegova blagdana, 3. veljače. Temelji se na legendi o pojavljivanju svetoga Vlaha koji je pomogao Dubrovčanima u obrani od Mlečana. Festa sv. Vlaha se još od 1063. godine slavi na jednak način, katoličkim obredima i veličanstvenom procesijom ulicama stare gradske jezgre.

Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna – tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj, kulturna su baština koju su bokeljski Hrvati doseljavanjem iz Boke kotorske prenijeli u Hrvatsku. Zajednica Bokelja u Hrvatskoj vezana je uz tradiciju poznatih pomoraca i cehovskog udruženja Bokeljske mornarice. Bokelji u Hrvatskoj danas čine brojnu zajednicu organiziranu u bratovštine koje djeluju u Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu i Dubrovniku. Svoju tradicijsku baštinu smatraju nezaobilaznim dijelom identiteta pa se zato okupljaju i slave sveca zaštitnika – svetoga Tripuna.

S područja sjeverozapadne Hrvatske na listi svjetske kulturne baštine nalaze se umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka i međimurska popevka. Drvene igračke Hrvatskoga zagorja tradicijski su hrvatski proizvod nastao u 19. stoljeću u Zagorju. Za njih je karakteristično da ih ručno izrađuju muškarci, a većinom ih oslikavaju žene. Nikada ne mogu biti dvije potpuno identične, jer je svaka ručni rad.

Međimurska popevka je vrsta tradicijske pučke pjesme iz Međimurja. Izvodi se najviše u ruralnim sredinama u različitim prigodama. Njezini najstariji sačuvani tekstualni zapisi potječu iz 16. stoljeća. Godine 2018. proglašena je nematerijalnom svjetskom kulturnom baštinom pod zaštitom UNESCO-a - Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu.

Mjesto Gorjani poznato je po proljetnom ophodu zvanom kraljice ili ljelje. Običaj bi bio gotovo zaboravljen da ga 50-ih godina dvadesetoga stoljeća nije dobro istražila, opisala i dokumentirala poznata slavonska etnologinja Zdenka Lechner te obnovila i prezentirala zajedno s dugogodišnjom i zaslužnom gorjanskom učiteljicom Lucijom Karalić. Ovaj proljetni običaj duboke starine i slojevitosti iz Gorjana UNESCO je 2009. upisao na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a nama će ga predstaviti naši dragi gosti iz Kulturno-umjetničkog društva Gorjanac iz Gorjana, koje je s ponosom svoje Ljelje predstavilo u brojnim europskim državama, u Južnoj Koreji i Japanu.

Na listi nematerijalne kulturne baštine Hrvatske nalazi se i umijeće izgradnje i sviranja gajdi. Zanimljivo je da su Gorjani, osim po Ljeljama, poznati i po vrsnim gajdašima, po izradi zlatoveza i po uzgoju konja lipicanske pasmine, a tradicija uzgoja lipicanaca od prosinca prošle godine nalazi se na UNESCO-vom popisu nematerijalne baštine čovječanstva. Na hrvatskom uzgojnom području, lipicanci su najjače zastupljeni u Slavoniji, Baranji i Srijemu. Osobitost hrvatskog uzgoja lipicanaca je u tome što su lipicanci postali dijelom narodnog uzgoja i tradicijske kulture.

Starosjedilačko stanovništvo u istočnoj Slavoniji i u Srijemu posebno je povezano s konjima, koji su im služili u obavljanju poljoprivrednih poslova i službi čuvanja granice u vrijeme Vojne krajine. Konji su imali poseban status i ulogu u tradicijskoj kulturi, posebice u različitim običajima (svatovskim, božićnim, pokladnim, jurjevskim), a iz Koške je običaj posvete konja pod nazivom „Posvetio sam o Đurđevo konje“, stavljena na listu nematerijalne kulturne baštine Hrvatske.

S područja Slavonije i Srijema na popisu nematerijalne kulturne baštine upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske nalaze se različita znanja i vještine - od pripreme tradicijskog slavonskog kulena, umijeća šaranja tikvica, izrade tambura, do umijeća sviranja na gajdama i na tamburi samici.

Umijeće sviranja na samici prvo je tamburaško glazbovanje u nas. Ukorijenilo se u glazbenoj praksi u 18. i 19. stoljeća kao solističko tradicijsko glazbovanje, a glazbalo samica kao preteča današnjih tambura.

Na popisu su i izrada tradicijskih ženskih frizura, izrada zlatoveza i čipke, šokačkih šešira, slavonskog kožnog prsluka, valjanih i suknarskih odjevnih predmeta, kao i svatovac i šetana kola. Svatovac je tradicijski vokalno–instrumentalni napjev s područja Slavonije, Baranje i Srijema, ženska svadbena pjesma na deseteračke dvostihove koja se nekada u Šokadiji pjevala za cijelo vrijeme trajanja svadbe. Šetana kola s područja Slavonije izniman su oblik pučkog pjevačkog i plesnog izričaja. Šetana ili pjevana kola izvode se bez pratnje glazbala.

Bećarac je oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju. U studenom 2011. UNESCO je upisao bećarac u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Tematski, bećarci su humoristične, satirične i često vrlo lascivne pjesme, kojima je svrha nasmijati i vrlo su popularni u narodu.

Šokačko kolo je tradicijski ples koji se izvodi uz pjesmu i instrumentalnu pratnju - u prošlosti uz gajde ili tambure samice, a tijekom 20. stoljeća počinje se izvoditi uz pratnju tamburaškog sastava. Naziv šokačko kolo uvriježio se u drugoj polovini 20. stoljeća, a naziva se još i taraban, drmeš, samo šokačko ili jednostavno – kolo.