Opera "Ljubavni napitak" u Osijeku

Na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku sinoć je premijerno prikazana opera Gaetana Donizzettija "Ljubavni napitak". Ogromnim pljeskom u prepunom teatru Osječani su uživali u dva čina Donizzettijeve glazbe.

Prva ovosezonska osječka operna premijera doista je briljantno otvorila vrata Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Operom „Ljubavni napitak“ Gaetana Donizzetija u grad na Dravi smještena je sasvim nova produkcijska priča u kojoj je dinamičnu režiju napravio Ozren Prohić. I već se s prvim taktovima maestralne Donizzetijeve glazbe režija urezala tako duboko i slikovito, da nas je pratila kroz oba čina ove komične opere. Osječki je orkestar u punini pronio divnu glazbu, a sve budno prateći maestra Mladena Tutavca. I ne, nije bilo riječ o pukoj sreći, već o dobro i pomno pripremljenom projektu koji je, nadasve, Osijeku baš trebao. Svoj je dvostruki debi imala Vesna Đurković, gošća iz Pančeva koja je po prvi puta zapjevala u naslovnoj ulozi Adine, a bio je ovo i ujedno njezin prvi nastup u Osijeku. Rola koja pripada lirskoj sopranskoj koloraturi kao da je pisana baš za Vesnu Đurković, a Donizzeti ju je pisao očito za takve kristalne glasove. Tipična samouvjerena i ponosna žena, ali istodobno svojeglava i tvrdoglava - - uloga je Adine koja kao protagonistica cijele priče, A priča o užitku u životu, pronoseći taj motiv kroz cijelu operu, a možda pomalo i ne primjećujući onu ljubav koja svo vrijeme leti oko nje. Ali tako to nekako biva u životu generalno, pa bismo smo s ovoga stajališta mogli reći kako je Gaetano Donizetti bio, U ono vrijeme, pomalo i vidovit. Tehnički je ulogu Adine, Vesna Đurković otpjevala sjajno. Ovo je izuzetno teška uloga, uloga koja traži izvjesnu tehničku kondiciju i spremnost, a često ju se karakterizira kao jednu od najzanimljivijih uloga upravo za lirskog soprana. U ulozi Nemorina, prave i izvorne Adinine ljubavi premijerno smo imali još jednog gosta – tenora Kristijana Marušića. Izvrsnog. Mogli bismo i ovdje staviti „točku na i“, no važno je ipak okarakterizirati premijernog Nemorina odnosno Marušića. Likom, stasom, djelom i glasom potpuno se uklapa u prekrasnu Donizzetijevu glazbu, a objeručke je Marušić prihvatio i ideje Ozrena Prohića, kao redatelja koji se sjajno prilagodio svakome ponaosob. Nemorino je iskren, zaljubljen i priča ono što zapravo svi kad - tad prođemo u životu. Marušić je vrhunac svoje muzikalnosti pokazao u ovoj premijeri, operi Ljubavni napitak koja bi potencijalno mogla biti nešto što će ga pratiti kroz cijeli život. Raritetno je vidjeti koliko sjajno nekome pripadne uloga, a isti ju i opravda! Uloga Nemorina pisana je za lirskog tenora, dok se pak kod Marušića vodi kao „tenore spinto“.On je zapravo pravi dokaz da se ljubav može kupiti…ali ljubavlju!

Ulogu Gianette utjelovila je Ivana Medić, koja je također u cijelu priču ušla po prvi put, ali se sjajno uklopila u već izuzetan i dobro uigran osječki tim, Roberta Adamčeka u ulozi Belcorea te Berislava Puškarića u ulozi Dulcamara. Cijela je osječka priča zapravo misao koju je redatelj Prohić vidio i svojoj glavi još mnogo ranije, ali naizgled, s velikom lakoćom adaptirao dijelove prema svakome od njih. Uz soliste, zbor, baletni ansambl, predivnu Donizzetijevu glazbenu strast prenio nam je i osječki orkestar, kojom je ravnao maestro Mladen Tutavac kojemu je ovo treća produkcija Ljubavnog napitka. Detaljist do kraja, tražio i izvukao maksimum od svakoga! Donizzetijevu glazbu poznaje u dušu, a govori da je glazbe u ovoj operu točno onoliko koliko je treba biti, a to je ono što čini operu kontinuiranom i do samoga kraja - zanimljivom. Ona počinje duhovitim tekstom, a isti se uklapa u glazbu baš „po mjeri“, jer kako pojašnjava Tutavac- najgenijalnija su djela upravo ona pisana jednostavno. Pa je tako njegov Ljubavni napitak skrojen u glazbi pitak, jednostavne prirode; ona plijeni jednostavnošću i iskričavošću.

 Donizzetijevo je ovo remek djelo koje ide iz scene u scenu, pokretno, a niti jedne jedine sekunde ne zadržava se u istoj slici. I za kraj, što poručiti? A, Ma baš ništa! Samo duhovito i komično konstatirati kako kroz se kroz vrijeme vrtimo u krug – poput teme Ljubavnog napitka- muško-ženski odnosi, odnosno vječito pitanje – što li smo to sve spremni učiniti kako bi zadobili nečiju pažnju ili, pak, kako da osvojimo nečiju ljubav, a zapravo ne vidimo onu pravu.. koja nam je često ispred nosa.