Sjećanje na žrtve i okupaciju Lovasa

Tužna obljetnica, 26 godina nakon progonstva iz Lovasa. Tijekom okupacije ubijeno je ili nestalo 90 mještana tog srijemskog mjesta. U spomen na njih položeni su danas vijenci i upaljene svijeće .

Najstravičniji zločin dogodio se 18. listopada kada je 21 osoba poginula u minskom polju u koje su ih natjerali okupatori. Uskoro će biti predstavljen i film o stradanjima u Lovasu "Krvava berba grožđa" autora Silvija Mirošničenka.

Tijekom agresije i okupacije Lovasa i susjednog Opatovca  ubijeno je 90 osoba od kojih je 85 iz Lovasa, pa je tako selo ostalo bez 5,5 posto svog hrvatskog stanovništva. Zbog zločina nad civilnim stanovništvom tijekom listopada i studenog 1991. godine i smrt više od 70 osoba po optužnici, 2012. godine sud u Beogradu je 14 pripadnika agresorske lokalne civilno-vojne vlasti u okupiranom Lovasu, Teritorijalne obrane i četničkog odreda Dušan Silni, osudio na ukupno 128 godina zatvora. Početkom 2014. godine ta je presuda ukinuta pa za zločine u Lovasu još nema pravomoćne presude.

Danas je na mjestu masovne grobnice na groblju u Lovasu odana počast žrtvama srpske agresije paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca. Član nekadašnjeg kriznog stožera za Lovas, Željko Cirba, istaknuo je kako je tijekom srpske agresije iz Lovasa i Opatovca prognana 1.341 osoba, a posebno je kritičan bio današnji dan, 10. listopada 1991. godine kada je iz Lovasa protjerano između 400 i 500 ljudi. Nakon ulaska okupatorskih snaga u selo mještani su se razbježali i vladao je pravi kaos. Većina ih je bježala preko šuma do Iloka odakle su kasnije organizirano ponovno protjerani u slobodne dijelove Hrvatske. Svjedok tog vremena je i Ivan Mujić koji je rekao kako su postrojbe JNA i srpske pravavojske nakon granatiranja Lovasa ušle u selo te po kućama i ulicama ubijali nenaoružane mještane. Samo je na današnji dan ubijeno 20 mještana Lovasa, dok je nekoliko dana kasnije više od 50 civila natjerano da pješice prođu kroz minsko polje pri čemu je smrtno strala 21 osoba, a 14 ih je teško ranjeno. Malobrojni civili koji su ostali u selu morali su, kako je rekao Mujić, na rukama nositi bijele vrpce, a na i hrvatske su kuće morale biti obilježene bijelim platnima na ulaznim vratima.