Hrvatski radio

Radio Osijek

Socijaldemokrati: Novi Pravilnik o držanju pčela šteti pčelarima

20.08.2022.

12:53

Autor: Radio Osijek

Domagoj Hajduković i Romana Nikolić

Domagoj Hajduković i Romana Nikolić

Foto: Radio Osijek / Radio Osijek

"Apel za spas hrvatskog pčelarstva iz njegove kolijevke - Osijeka" uputili su danas, kada završava javna rasprava o novom pravilniku o držanju pčela, Socijaldemokrati Domagoj Hajduković i Romana Nikolić. Upozorili su na prevelike ovlasti koje će dobiti jedna udruga u kontroli i određivanju uvjeta za pčelare, kao i neodrživa nova pravila koja će primorati mnoge pčelare na odustajanje od pčelarstva. 

Članica Predsjedništva i potpredsjednik stranke Socijaldemokrati Romana Nikolić i Domagoj Hajduković održali su konferenciju za medije kako bi upozorili na štetne odredbe novog Pravilnika o držanju pčela za koji kažu da je nezakonit, neustavan, nelogičan i izravno šteti ne samo pčelarima, već i samim pčelama. Upozorili su da se prevelike ovlasti daju samo jednoj udruzi, Hrvatskom pčelarskom savezu, neodrživosti pojedinih pravila, kao što je propisana udaljenost pčelinjaka te predložili da se digitalizira aplikacija pri Jedinstvenom registru domaćih životinja koja je postojeća baza podataka o uzgajivačima i posjednicima domaćih životinja u koju bi se uključilo i pčelare.

Više o svemu pročitajte u priopćenju.



PRIOPĆENJE SOCIJALDEMOKRATA

„Danas završava javna rasprava o novom Pravilniku o držanju pčela koji je zadnji put promijenjen 2008.g., a propisuje način držanja pčela, prijevoz, edukacije pčelara, minimalne međusobne udaljenosti i udaljenosti pčelinjaka od drugih objekata u prostoru, provedbu prašnog reda, prikupljanje podataka o košnicama spremnima za prezimljavanje kao i sve ostalo važno za djelatnost pčelarstva" napomenuo je otvarajući konferenciju Domagoj Hajduković.

„Iako su ministarstvu trebale godine da se konačno napiše novi Pravilnik, suština ovog Pravilnika nije unaprijediti djelatnost pčelarstva nego je baš poput nedavnog usvojenog Zakona o uzgoju domaćih životinja, već ionako nerazvijenu pčelarsku proizvodnju, stavljamo na još nižu razinu i na marginu poljoprivredne proizvodnje.

Samu raspravu popratilo je stotinjak primjedbi dugogodišnjih pčelara na navedeni prijedlog. Ovim Pravilnikom želi se zapravo omogućiti jednoj udruzi, Hrvatskom pčelarskom savezu, da preko svojih pašnih povjerenika, koji dobivaju ovlasti lokalnih šerifa, budu temeljni autoritet svim pčelarskim udrugama i proizvođačima koji će odlučivati po svojoj volji tko, gdje, kada, koliko svojih košnica mogu postaviti na svoju ili nečiju nekretninu. Time se izravno od strane nadležnog ministarstva sprječava, ograničava i narušava slobodno tržišno natjecanje. Opće je poznato da svako ograničenje rasta i razvoja vodi rad u sivoj zoni. Stoga, dogodit će se porast skrivenih pčelinjaka na kojima neće biti nikakvih podataka ni oznaka vlasnika.

Pčelari ionako već sada plaćaju članarinu Hrvatskoj poljoprivrednoj komori. Upravo zato, nije jasno zašto upravo ta Komora nije predviđena kao regulatorno tijelo svim pčelarskim udrugama, a ne da se daju posebne ovlasti samo jednoj udruzi građana da ubire članarinu, provodi svoju samovolju i odlučuje o nečijem pravu (konkretno o pravu nekoga da smije smjestiti pčelinjake na nekom zemljištu), iako povjerenik nije državno tijelo ili tijelo s javnim ovlastima, te je time povrijeđeno pravo jednakosti ljudi pred zakonom.

Ovo je samo jedna u nizu mjera koje je u zadnje vrijeme isproduciralo Ministarstvo čiji jasan cilj nije pojednostavljivanje života za poljoprivredne proizvođače i njihova zaštita već upravo suprotno. Zbog rata u Ukrajini, pandemije i poremećaja u lancima opskrbe, domaća poljoprivredna proizvodnja je važnija nego ikad. A što mi radimo - činimo sve da je unazadimo. Uz vremenske nepogode i klimatske promijene, naši poljoprivrednici se moraju nositi i s nepogodom zvanom Ministarstvo poljoprivrede koje nema sluha za njih. Možda bi Ministarstvo trebali preimenovati u Ministarstvo za uništavanje poljoprivrede, to bi bolje opisivalo njegov rad" zaključio je Hajduković.

Romana Nikolić govorila o tome što ovakav Pravilnik znači za pčelare u praksi:

„Prvi primjer: Pčelar se obraća povjereniku da bi pčele dovezao na neko područje. Podnosi zahtjev. Bez ikakvih kriterija samovoljom povjerenika, pčelaru ovisi dobivanje suglasnosti. Ukoliko mu ne izda suglasnost, isti nije dužan dati objašnjenje niti postoji žalbeni postupak zašto odbija pčelara. Kako su pčelari konkurencija drugim udrugama pašni povjerenik je kao štit pašnih resursa pojedine udruge pčelara. Bez obzira što resursi radije propadaju, udruge su spremne zabraniti na samoprozvanom svom području dolazak pčelara. Tako imamo situaciju da čak i vlasnik zemljišta ne može postaviti pčele na svoju lokaciju jer mu suglasnost nije dao pašni povjerenik.

Pravilnikom o držanju pčela koje predlaže Ministarstvo propisane su udaljenosti između puta, od susjeda, prerađivačke, turističke djelatnosti, stacionarnog i selećeg pčelinjaka. Kada se radi o stacionarnom pčelinjaku drugi pčelinjak mora biti udaljen 300 metara. Što znači ova odredba? Na primjer, vlasnik parcele koja je udaljena manje od 300 metara od stacionara koji želi imati pčele na parceli ne može svoje pčele držati na njoj jer pravilnik propisuje minimalnu udaljenost od 300 metara. Ova odredba se kosi sa Zakonom o vlasništvu jer se onom drugom vlasniku zabranjuje uporaba parcele za držanje pčela. Drugi primjer: Vlasnik parcele npr. uljane repice ukoliko se nalazi u blizini nečiji stacionarni pčelinjak ograničava mu da na svojoj uljanoj repici postavi pčele. Razlog ovoj situaciji je propisivanje udaljenosti koja direktno krši prava vlasnika na korištenje svoje parcele. U načelu trenutni pravilnik o držanju pčela koji se predlaže, apsolutno je nezakonit, neustavan, nelogičan i izravno šteti ne samo pčelarima, već i samim pčelama.

Dugogodišnje pčelare se protjeruje ili da svoje košnice sele na Velebit ili da jednostavno odustanu od bavljenja tom djelatnosti.

Hrvatska je prepoznata po specifičnom zemljopisnom položaju, koji se dijeli na sjeverni, kontinentalni, jadranski dio i otoke. Tako na pojedinim otocima na kojima je prosjek 50 košnica po pčelaru, ako ih razmjestimo 300 metara jedan od drugog, dogodit će se da ćemo trećinu pčelinjaka dislocirati s otoka, a postavlja se pitanje, gdje?! Na drugi otok?! Iz čega proizlazi da je nemoguće odrediti šablonsku udaljenost između pčelinjaka koja će vrijediti za cijelu Hrvatsku.

Slažemo se da je potrebno i nužno uvesti pašni katastar, koji moraju izraditi stručnjaci, potrebno je provesti znanstvene studije koje područje obiluje mednim biljem i koliko neko područje može nositi na sebi košnica, studij o postojanju sporova ili parničnih postupaka između građana zbog držanja pčela, zbog prijetnje od nastanka štete ili naknade štete uzrokovane držanjem pčela, a ne da o tome svemu odlučuje nekvalificirani pašni povjerenik.

Isto tako, ovlašćuje se Hrvatski pčelarski savez da vodi evidenciju pčelara i pčelinjaka ta da pašni povjerenik prikuplja podatke za evidenciju. I to ne bilo koje podatke, već podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu, kao što su proizvodni resursi, veličina gospodarskog subjekta, broj pčelinjih košnica, lokacije pčelinjih košnica koje mogu biti i mjesta izvora nabave. Pravilnikom se omogućuje jednoj udruzi da prikuplja podatke, a koji su u tržišnom natjecanju sa članovima udruge i time se također krše prava pojedinaca, a postoji i vrlo velika vjerojatnost i ozbiljan rizik koji može dovesti do diskriminacije i financijskog gubitka. Ne postoji razlog zbog kojeg pčelar ne bi izravno dostavio podatke u Jedinstveni registar domaćih životinja (JRDŽ) na način na koji je i do sada dostavljao podatke sukladno propisima koji je reguliran registrom.

Iz svega navedenog, zaključujemo da osim što se nelogičnim Pravilnikom protjeruje dugogodišnje pčelare u prisilnu mirovinu, smanjiti će se broj subjekata koji se bave proizvodnjom meda i da ćemo itekako kao posljedicu imati i pad proizvodnje meda. Podsjećam da je u 2020.g. došlo do pada proizvodnje meda od 30%, a za očekivati je s ovim Pravilnikom još veću nestašicu meda.

Rješenje ovih problema je zapravo vrlo jednostavno. Potrebno je digitalizirati aplikaciju pri Jedinstvenom registru domaćih životinja (JRDŽ) koja je postojeća baza podataka o uzgajivačima i posjednicima domaćih životinja koja sadrži broj i lokaciju domaćih životinja, u kojoj bi se omogućilo pčelarima da se sami prijave, dobiju digitalne veterinarske potvrde, prijava bi trajala 0-24 i uključujući i neradne dane, a osobe koje nemaju pristup internetu imaju mogućnost dostave obrasca. Time bi se već u startu uštedilo milijun kuna godišnje koja se sada izdvajaju iz Državnog proračuna u korist HPS-a na ime evidencije pčelara. Hrvatska poljoprivredna komora nije u položaju tržišnoga natjecanja s uzgajivačima za razliku od članova HPS-a i ne postoji bojazan zlouporabe osobnih podataka koji bi se prikupljali. Aplikacija bi omogućila uvid u svakom trenutku u lokaciju pčela za slučaj ugroze zdravlja ljudi i životinja kao i identitet vlasnika čije su pčele. Ovlaštenjem HPS-a stvaraju se paradržavne institucije i dodatno opterećuju pčelari s pašarinama.

Umjesto da unaprjeđujemo pčelarsku proizvodnju i privučemo mlade ljude u istu, da iskoristimo svjetske trendove zdrave prehrane, da iskoristimo ogroman potencijal apiturizma i apiterapije, ovim Pravilnikom se ide deset koraka u nazad.

Apeliramo na ministricu Vučković da se ugleda na mudru caricu Mariju Tereziju koja je, osim što je provela niz reformi, poznata i po uvođenju patenta o pčelarstvu, kada su pčelari bili oslobođeni svih nameta i poreza, smjeli su se doseliti i postaviti pčele gdje god su željeli, a sadili su i medonosno bilje, bagrem. Dok je Marija Terezija prepoznala, njegovala i poticala pčelarstvo i donijela napredak svom narodu, sada ministrica Vučković uništava pčelarsku proizvodnju, protjeruje pčelare iz svojih vlasništva, priziva med sumnjive kvalitete iz drugih država i pčelarsku proizvodnju stavlja na dno društva" poručila je Nikolić.


Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.