Trideset godina DJH-a i iz osječkog studija

Prema arhivskoj građi HRT-a, 27. travnja 1992. godine, emitirana je prva emisija „Dobro jutro, Hrvatska” u sklopu programa „Za slobodu” koji je počeo u vrijeme Domovinskog rata 1992. godine. Do danas emitirano je 6 tisuća emisija.

Voditeljica projekta „Dobro jutro, Hrvatska” Ana Milić je rekla, 

„U 30 godina emisije „Dobro jutro, Hrvatska” puno toga događalo. Svijet i Hrvatska prošli su velike promjene, neki od ljudi koji su pokrenuli ovu emisiju nisu više s nama, neki su u zasluženoj mirovini, neki još rade, ali neke vrijednosti nisu se mijenjale.”

Emisija se od prvoga dana emitira uživo na Prvom programu HRT-a od ponedjeljka do petka, a u posljednje vrijeme i subotom. Osim kratkog razdoblja kad ju je mijenjala druga špica, emisija počinje dobro znanom pjesmom „Dobro jutro, Hrvatska” u izvedbi Maje Blagdan, za koju je tekst napisao Stevo Cvikić, a glazbu skladao Rajko Dujmić.

Kroz emisiju su prošli mnogi voditelji, a prvi voditelji su bili sadašnja ravnateljica programa Marija Nemčić i Ivica Zadro.U prvom tjednu emitiranja mijenjali su se Helga Vlahović, Denis Latin, Mirela Sršić, Saša Milošević, Daria Marjanović, Darko Janeš, Vedrana Međimorec te Davor Meštrović koji je još uvijek među voditeljima.

Osječku ekipu sada čine Željka Živković, Vesna Ljubo, Ana Vulić, Katharina Barač-Perošević i Hrvoje Šimunović.

„Pokušavam se sjetiti što sam se pripremila, no u programu uživo sve uvijek bude drugačije”, kaže Ana Vulić

„Trideset godina sam dio emisije (smijeh), nije istina! Bila sam na speedway motoru, klizala sam, slomila rame...preporučila bih za emisiju kacigu (smjeh). Pokrivamo sve teme iz svih mogućih mjesta. Uvijek je zanimljivo i drugačije, često ne znaš što te čeka, kako će sve početi, a kako završiti!”, ističe Željka Živković

„Hajde sad ti natjeraj sebe da pričaš manje (smijeh). Tako ti je to s radijskim ljudima koji se nađu pred kamerama. Treba ponekad dosta improvizacije, no u tome i je čar.”, kaže Hrvoje Šimunović.

„Nekad se budim i u pola četiri, pa se pripremam od Đakova do Osijeka da bi onda ispalo potpuno drugačije. Što pamtim? Kreće uključenje, a nema sugovornika i onda je pričam o cvijeću i drveću (smijeh), da bi se na kraju on ipak pojavio.” sjeća se Katarina Barač - Perošević

„Tu smo zbog naših dragih gledateljica i gledatelja, i počašćeni smo što nas svakog dana puštaju u njihove domove!”, zaključuje Vesna Ljubo.