Tržnice u Osijeku

"Prodavači na osječkim tržnicama rade u neprimjerenim uvjetima, a gradski projekti vezani uz njihovo natkrivanje - koji su trebali biti realizirani prije puno godina - stoje u ladicama" , prozvao je nezavisni kandidat za osječkog gradonačelnika Berislav Mlinarević aktualnu gradsku vlast.

Iako je Grad Osijek vlasnik osam tržnica, ne upravlja s njima jednako. Projekti vezani uz neke tržnice, kao što su ova u Retfali i Donjem gradu, nisu završeni, istaknuo je na konferenciji za novinare nezavisni kandidat za osječkog gradonačelnika, koji ima potporu Domovinskog pokreta, Berislav Mlinarević. "Na prostoru retfalačke tržnice trebao je biti izgrađen društveni dom na korist građanima, koji je u svom okruženju trebao imati novu natkrivenu tržnicu. Nije realiziran ni projekt donjogradske tržnice. Naša je namjera te prostore građanima, da budu funkcionalni, kako građanima, tako i prodavačima odnosno izlagačima. Osim što ti prostori moraju biti natkriveni, trebaju biti i primjereno pripremljeni te raspolagati s rashladnim uređajima. I druge osječke gradske četvrti imaju slične ili još lošije uvjete od ove. Ovih smo dana čuli kako će navodno jedan od kandidata za gradonačelnika predstaviti mega projekt o rekonstrukciji središnje gradske tržnice  na Gajevom trgu. Po nama to nije potrebno, jer se s centralnom tržnicom u Osijeku možemo ponositi. Možda su potrebne sitnije preinake, vezane uz  ventilaciju i klimatizaciju, no ne i dodatno trošenje novca iz ispražnjene gradske blagajne. Građanima na uređenim gradskim tržnicama mora biti dostupna zdrava hrana iz gradskih vrtova", poručio je Mlinarević i obećao da će - bude li gradonačelnik -modernizirati tržnice u svim gradskim četvrtima.

Kandidatkinja Domovinskog pokreta za osječko-baranjsku županicu Vesna Vučemilović istaknula je kako je neke od osječkih tržnica podsjećaju na stanje i politike koje se godinama vode prema hrvatskoj poljoprivredi. "U poljoprivredu ulažemo ogromna sredstva, milijarde poticaja svake godine, no bez ikakvog plana i programa. Samodostatni smo samo u ratarskim kulturama koje onda izvozimo pa zatim uvozimo skupu tjesteninu i druge pekarske proizvode. Za ono čega imamo dovoljno nemamo prerađivačke kapacitete, a za ono čega nemamo dovoljno - poput šećerne repe  - imamo previše prerađivačkih kapaciteta. Nedavno su zatvorene dvije od tri hrvatske šećerane, jedna u Virovitici, a druga u Osijeku. Bez posla je ostalo  400 do 500 radnika zato što se našim poljoprivrednicima ne isplati uzgajati šećernu repu. Tko još onda može vjerovati da naša ministrica zna što radi te da o našoj poljoprivredi promišlja onako kako bi trebalo. Zašto smo  na tržnici? Zato što je ova tržnica odraz svega negativnog u poljoprivredi. Imamo na tisuće OPG-ova koji obrađuju 1 hektar zemlje ili manje od toga. Njima su ove tržnice jedini kanal za prodaju njihovih proizvoda. Pogledajte na što sliče te tržnice! Isto smo tako mogli otići i u Našice ili u Đakovo, gdje njegovi građani godinama čekaju da se tržnica natkrije. Kada usporedite ovo mjesto gdje bi poljoprivrednici trebali prodavati svoje proizvode, onda vidite tko je u prednosti. Ti se prodavači ne mogu pojaviti ni u jednom trgovačkom lancu, jer nemaju dovoljne količine. Oni jedino na tržnicama mogu prodavati svoje proizvode, ali s obzirom da to izgleda - ovako kako izgleda - oni su dugoročno u jednoj vrlo, vrlo nekorektnoj tržišnoj utakmici i osuđeni na propast. I što nam onda preostaje? Umjesto da se naši građani zdravo hrane i da na tržnicamasve ono što uzgajaju lokalni OPG-ovi, oni odlaze u trgovačke centre gdje ih dočeka hrana sumnjivog podrijetla i kvalitete."