Umro je Krunoslav Kićo Slabinac

Nakon duge i teške bolesti, Krunoslav Kićo Slabinac preminuo je jutros u 77. godini u KBC-u Zagreb, gdje je bio posljednja tri mjeseca. Legenda hrvatske glazbe i bivši saborski zatupnik imao je komplikacije nakon operacije srca. Bio je u induciranoj komi, a prethodno je prebolio moždani udar.

Glazbenik u čijim su interpretacijama zaživjele i do danas ostale omiljene brojne pjesme, u rasponu od rocka preko zabavnih do narodnih i tamburaških, glazbenu karijeru počeo je u rock bendovima, najpoznatiji od njih je sastav "Dinamiti". Rođeni Osječanin, nakon povratka s odsluženja vojnoga roka svoju glazbenu karijeru nastavlja kao solo izvođač te se seli u Zagreb gdje izvodi pjesme Toma Jonesa i Elvisa Presleya. Poznat je po pjesmama "Zbog jedne divne crne žene", "Pjevat će Slavonija", "Inati se Slavonijo".

No u velikom intervjuu koji je krajem prošle godine dao za "Večernji list" podsjetio je na njegovu "Plavušu": "Prva moja ljubav bila je platonska, jedna lijepa plavuša iz Osijeka. U to vrijeme su se mladići nakon puberteta zaljubljivali u starije žene, a kasno sam doznao da je udana. Njoj sam napisao pjesmu “Plavuša” 1963. godine, a 1969. sam s njom pobijedio u emisiji “Subotom uvečer” Drugog programa Radio Zagreba, gdje je bila rubrika “Traži se najbolji pjevač”, nešto poput današnjeg “Voicea”. Prijavio sam se na audiciju na Radio Osijeku, Branko Mihaljević bio je predsjednik komisije, primili su me, a ja sam od jeseni 1968. do proljeća 1969. pobijedio po kup sustavu – u svakome su se gradu tri pjevača natjecala protiv mene. Sve sam ih “potukao” i stekao pravo snimanja prve singl-ploče. Možete zamisliti koji je to filter i kako je teško bilo snimiti ploču! Danas je lakše snimiti CD nego u bolnici CT."
Kao dječak išli ste u baletnu školu i glumili u dječjem kazalištu, a u to doba moglo vas se zamisliti i u operi. Kako ste se okrenuli rocku? Žalite li danas što niste ipak bili operni pjevač ili možda glumac? 
Zahvalan sam svojoj mami Dragici što me upisala na balet jer sam tamo stekao osjećaj za ritam, pokret, glazbu, a kasnije sam i prosvirao u tamburaškom orkestru osnovne škole. Imao sam kasnije sreću što je moj susjed, pokojni Alfons Hruška, bio jedan od najvećih diskofila u Jugoslaviji u tadašnje doba, imao je ogromnu kolekciju ploča i vrlo često sam slušao glazbu kroz otvoren prozor njegove sobe. Kod njega sam prvi put i čuo rock. Kada mi je otac kupio gitaru, krenuo sam po Osijeku svirati s pokojnim Vladimirom Balenom. Nas dvojica s dvije gitare – bio sam avangarda i prvi rock-pjevač na ovim prostorima. U stanci osječkih plesnjaka pustili bi me da otpjevam dva-tri rock’n’rolla. U Osijeku je u to doba bilo sedam-osam plesnjaka, i to debelo posjećenih, gotovo je svaki kvart imao svoj plesnjak. Kasnije je ostao samo Radnički dom", podsjetio je na svoje glazbene početke u tom intervjuu Kićo Slabinac.

Prvi put nastupio je na Splitskom festivalu 1969., a slijedili su Opatijski festival te predstavljanje Jugoslavije na Eurovizijskom natjecanju u Dublinu 1971. Niz tadašnjih uspjeha okrunio je hitom, vlastitom skladbom, "Zbog jedne divne crne žene", te dosegao status jednog od najpopularnijih pjevača tadašnje države.
Nakon boravka u SAD-u 1970-ih, usmjerio se više na narodnu glazbu, gdje je također ostvario važne uspjehe, ovjekovječivši neke od najljepših slavonskih i tamburaških skladbi, piše Hrvatska glazbena unija.
Tijekom karijere surađivao je s brojnim autorima, pa njegove pjesme potpisuju Đorđe Novković, Zdenko Runjić, Mario Mihaljević, Arsen Dedić, Maja Perfiljeva, Drago Britvić, Željko Sabol, Kemal Monteno, Hrvoje Hegedušić i drugi.
Prije deset godina Krunoslavu Slabincu dodijeljena je Zlatna plaketa "Grb Grada Osijeka" za životno djelo, a za životno djelo pet godina kasnije nagradila ga je i Osječko-baranjska županija. "U 50 godina karijere Krunoslav Slabinac pionirski je probijao barijere i otvarao nove stranice glazbene i kulturne baštine te za života postao dijelom povijesti ovoga kraja", stajalo je u obrazloženju te nagrade koja je za životno djelo dodijeljena glazbeniku koji je ime svojega grada, Slavonije i Baranje pronosio diljem svijeta. A Kićo je odgovorio u svom stilu, šaljivo: "U mojem stilu rečeno, puno je ljepše primiti nagradu ovako nego da kažu kako iz opravdanih razloga nisam mogao prisustvovati pa da mi je dodijele posthumno. To je za mene velik događaj zbog toga što sam živio prema stihu moje pjesme 'otkad pamte stari moji, odlazi se a ostaje'. Tako sam ja oduvijek ostao u mom Osijeku i Slavoniji."