Hrvatski radio

Radio Osijek

Umro je osječki imam, Enes efendija Poljić

23.01.2018.

21:45

Autor: Stjepan Filipović

Foto: Stjepan Filipović

Foto: Stjepan Filipović

Foto: - / -

"Život je jako kratak da bi ga proveo u bavljenju nevažnim stvarima. Treba ga iskoristiti u radu, učenju, bogaćenju svoje duše sadržajima iz nauka vjere. Neka Bog blagoslovi svaki naš plemeniti korak. Zahvalan sam što sam u Osijeku proveo veći dio života i u njemu ga želim završiti", rekao je Enes.

Rođen je 15. listopada 1954. u Priluku kod Tuzle u Bosni i Hercegovini gdje je proveo veći dio svog života.  Završio je srednju teološku školu u Sarajevu, a apsolvirao  Filozofski fakultet, odsjek za orijentalistiku, arapski jezik i književnost u Prištini.
Bio je glavni imam, vjerski djelatnik Medžlisa islamske zajednice u Osijeku u kojemu je živio od 1980. godine.
Za svoje ime kaže da Enes znači onaj koji se prilagođava, naviknut, i nekako to ime, kako i drugi kažu, odgovara njegovoj prirodi, osobnosti, vedrini duha, komunikativnosti.
Od djetinjstva je živio u obitelji u kojoj su svi bili imami: djed, tata, ujak (dajdža), tetak. Volio je to od djetinjstva, gledajući tatu kako  radi. Tako se i stvorila ljubav prema tom pozivu te je odlučio  upisati srednju vjersku školu.  Godine 1969. upisao je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu.
Za svoj poziv rekao je da je zahtjevan i morate puno žrtvovati od svog privatnog života, što se osjeća i u slobodi življenja. Ne stigne se svuda otići, potrebno je dosta samoprijegora, odricanja, žrtve jer vjernici u vama gledaju primjer za sve u vjeri. Treba biti svećenik ( imam ) 24 sata, a ne samo u okviru nekog radnog vremena, a poslije se ponašati kako želiš. Taj poziv je odluka za cijeli život. Zahtjevno, ali može se ako se taj posao radi iz ljubavi prema Bogu.  Kada je stupio na dužnost u Osijek, 1980. godine, upravo u zajednici je upoznao Jasminu s kojom se vjenčao 25. listopada iste godine. U braku im se rodila kći Sanela na koju je bio iznimno ponosan. Uvijek je poučavao: "Ne čini drugome što ne želiš da tebi čine. Radi za ovaj svijet kao da ćeš vječno živjeti, a pripremaj se za odlazak na drugi svijet kao da ćeš sutra umrijeti. Moto mu je bio okititi se onim svojstvima kojima nam Tevrat i Zebur, Indžil i Kur´an nalažu a to je skromnost, iskrena vjera, riječ, dobrota duše, strpljivost, nada i vedrina. Naša je misija povezivanje ljudi, oprost i dobro djelo. Vjera bez dobrih djela nema svoju pravu vrijednost. S ponosom je govorio da ima prijatelja od Makedonije do Bihaća. Za svoj požrtvovni rad na zbližavanju ljudi, bez obzira kojoj vjeri pripadali, 2006. godine primio je nagradu Hrvatskog helsinškog odbora. Bio je dragi gost i uvijek se rado odazivao na sudjelovanje u programu Radija Osijek. Pripadnicima drugih vjera znao je poručiti da je islam vjera mira. "Ono što vidimo na televiziji, što čitamo u novinama, nije prava slika o islamu. Svi oni ekstremni slučajevi žele pokazati islam kao militantnu vjeru. Krivo tumače i riječ džihad. Džihad je borba za nešto uzvišeno, odlazak na fakultet je jedna vrsta džihada,  braniti svoj dom. Želio bih mladima poručiti da ako imaju iskrivljenu sliku o islamu, da je poprave druženjem s mladim muslimanima, neka ga upoznaju bolje čitanjem knjiga, proučavanjem Kur'ana, bar je to danas lako putem interneta, knjižnica."
Pokop (dženaza) će biti u četvrtak, 25. siječnja na muslimanskom groblju u Osijeku.

(Izvor: Frangipani - list OŠ Frana Krste Frankopana i razgovor autora teksta za program Radija Osijek 2012. godine)

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.