Umro kipar Stjepan Gračan, autor osječkog Šetača

 Istaknuti hrvatski akademski kipar Stjepan Gračan umro je 6. veljače u 82. godini života, izvijestilo je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.

"Veze Stjepana Gračana i Osijeka čvrste su i dugoga su trajanja", stoji u posveti preminulom umjetniku na Facebook profilu Muzeja likovnih umjetnosti u Osijejku, a koju potpisuje Daniel Zec: "U Osijeku je imao svoj prvi atelje, u Osijeku je priređivao svoje samostalne umjetničke izložbe, za osječki Glas Slavonije pisao je likovne kritike i osvrte, sudjelovao je u osnivanju Umjetničke akademije u Osijeku. Osijeku je ostavio svoja kiparska djela (izuzetno vrijedna donacija umjetnikovih skulptura danas se primjerice može vidjeti na izložbi „Akvizicije“ u Muzeju likovnih umjetnosti“). No možda je najvidljiviji trag Gračanova kiparskoga djela u Osijeku Spomenik Augustu Cesarcu iz 1974. godine. Taj spomenik, popularno zvan „šetač“, jedna od najprepoznatljivijih skulptura u gradu. Svojim realizmom tako različita od one druge – ne-spomeničke – vrste Gračanova kiparstva, radikalne figuracije po kojoj je ovaj umjetnik upisan u anale postmodernog hrvatskoga kiparstva: s tom vrstom kiparstva Gračan nas još uvijek podsjeća kako umjetnost „ne služi uljepšavanju života i stvarnosti, već je spoznaja stvarnosti i savjest je čovječanstva“. Ili, kako je sam rekao – „Ne bavim se ljepotom života, nego njegovim užasom”.

Stjepan Gračan rođen je 1941. godine u Prugovcu u Podravini, a osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku. Studij povijesti umjetnosti i psihologije upisao je u Zagrebu 1961. godine. Nakon položena četiri semestra, položio je i prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku kiparstva. Diplomirao je 1967., u klasi prof. Antuna Augustinčića, a potom upisao postdiplomski studij monumentalne plastike, koji je na istoj Akademiji završio 1968.godine. Od 1969. do 1971. suradnik je Augustinčićeve Majstorske radionice.

Još kao student povijesti umjetnosti 1962. je priredio svoju prvu samostalnu izložbu skulptura u Galeriji mladih u Osijeku. S umjetnicima B. Bunićem, R. Petrićem i M. Vucom osnovao je 1970. u Zagrebu Likovnu grupu Biafra. Od 1969. do 1971. stalni je likovni kritičar osječkog dnevnika Glas Slavonije, povremeno piše predgovore izložbama, te kao urednik surađuje s likovnim časopisima LL i Likum. Godine 1971. dobio je prvu nagradu na natječaju za spomenik Vladimiru Nazoru u Zagrebu.

Od 1975. kontinuirano surađuje sa zagrebačkim kazalištima, te kazalištima u Splitu, Osijeku, i Dubrovniku, te povremeno s HTV-om. Od 1979. bavio se i kazališnom scenografijom. Realizirao je petnaestak scenografija.

Bio je aktivan u HDLU, na različitim funkcijama od 1969. do 1980., uz ostalo, bio je u više navrata član Upravnog odbora te tajnik i potpredsjednik Društva. Za svoj umjetnički rad 2016. je dobio Nagradu HDLU-a za životno djelo.

Imao je više od 30 samostalnih izložbi skulptura (Zagreb, Osijek, Split, Rijeka, Sl. Brod, Varaždin, Subotica, Maribor, Koprivnica), među kojima je bila i velika retrospektiva u Gliptoteci HAZU 2016. godine. Kao kipar je od 1983. do 1990. zaposlen u kazalištu Komedija. Sudjelovao je na oko 270 žiriranih izložaba u zemlji, te na 15 izložbi u inozemstvu (Pariz, Beč, München, Atena, Prag, Michigan, Pittsburgh, Chicago, Pečuh).

Realizirao je 28 javnih skulptura, od čega 15 spomenika u Zagrebu - V. Nazoru, M. J. Zagorki, Sv. Ivanu Nepomuku, Kumici, u Osijeku - spomenik A. Cesarcu, a u Vrbovcu Papi Ivanu Pavlu II. Njegova se djela nalaze u nekoliko nacionalnih i internacionalnih muzeja i galerija (Zagreb, Osijek, Koprivnica, Rovinj, Slavonski Brod, Zadar, Vukovar, Dubrovnik, Rim, Prag, Veliki Borištof, Michigan).

Među brojnim nagradama izdvajaju se nagrada III. Salona mladih, I. nagrada na natječaju za spomenik Vladimiru Nazoru u Zagrebu, nagrada V. Salona mladih, Izvedbena nagrada na natječaju za spomenik Gradiščanska majka u Gradišću, III. na natječaju za spomenik A. Šenoi u Zagrebu te II. nagrada na natječaju za spomenik. V. Holjevcu u Zagrebu.

Važan dio njegova djelovanja bio je pedagoški rad - od 1988. je bio nastavnik kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, od 1990. je bio u umjetničkom nastavnom zvanju docenta, 1997. redovnog profesora, a 2001. redovnog profesora u trajnom zvanju. Od 1995. bio je prodekan za nastavu, a od 1999. do 2002. dekan Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Od 2004. do 2006. bio je gostujući profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Osijeku.

Umirovljen je 2011. u zvanju trajnog redovnog profesora, a 2012. izabran je u počasno zvanje profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu.