Žrtve Sotina i dalje traže istinu

Žrtve Sotina nisu zadovoljne nepravomoćnim presudama u Beogradu.

 Nepravomoćna presuda iz Beograda, u Sotinu, prigradskom naselju Vukovara, dočekane su s nevjericom i suzama u očima. Mještani Sotina već godinama traže istinu o 67 žrtava srpske agresije. Biserka Ljubić izgubila je tri člana svoje obitelji, ne zaboravlja ali pravdi se ni nenada jer, kako kaže, sude oni koji su napravili strašne zločine. Mještanka Agneza Erdelji svog sina još nije pronašla. Nada se kako će saznati gdje su mu posmrtni ostaci i za života upaliti mu svijeću na grobu. Prema pričanju preživjelih Sotinjana, između 14. i 20. listopada 1991. godine, srpske su vojne postrojbe nakon okupacije Sotina, veći broj nesrpskih mještana nasilno odvele iz svojih domova, a potom u logor u Negoslavcce gdje su bili podvrgnuti zlostavljanju i ispitivanjima. Nakon toga odvedeni su u logore u Srbiji, najviše u Begejce. Za mnogima se i danas traga.

Centar za istraživanje ratnih zločina u Vukovaru do sada je pokrenuo više od 1000 kaznenih prijava, kaže nam predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora u sklopu kojega djeluje Centar Danijel Rehak. "Nepravomoćnom presudom nismo zadovoljni jer su samo dvojica osuđena, a petnaest osoba je oslobođeno. Ovo je ujedno promašaj hrvatskoga pravosuđa koje je dozvolilo da se za kaznena djela ubojstva i nasilog odvođenja te mučenja u logorima Srbije, sudi na teritoriju Srbije", izjavio je Danijel Rehak. Sve dok je tako, Hrvatska ne može očekivati rješavnaje optužnica i pitanja nestalih i nasilno ubijenih, dodaje Rehak te kaže kako je i današnja nepravomoćna presuda koja oslobađa krivce, promašaj hrvatskoga pravosuđa.