Muzej pod morem - jedinstvena medulinska atrakcija

Muzej pod morem - jedinstvena medulinska atrakcija

Foto: Arheološki muzej Istre/ustupljena fotografija

2014. godine uslijed slučajnog podvodnog otkrića, udruga "Eko more" iz Medulina zakoračila je u svijet podmorske arheologije čime je u suradnji s Arheološkim muzejom Istre započela priča nazvana "Muzej pod morem".

Prilikom čišćenja podmorja plaže uvale Bijeca, nakon zime koju su obilježile jake oluje praćene velikim valovima juga ronioci iz Udruge i Ronilačkog kluba Centar iz Medulina uočili su kamene zidove s ugrađenim drvenim elementima. Već sutradan, na uviđaj su izašli arheolozi iz Arheološkog muzeja Istre i Konzervatorskog odjela u Puli. Prema njihovim procjenama u podmorju su se skrivali ostaci velikoga kompleksa gospodarske namjene iz Starorimskog razdoblja. 

Arheološka istraživanja na ovome lokalitetu započela su već 2015. godine, a traju i danas.

Od 2015. do 2020. godine udruga "Eko more" uz redovne aktivnosti organizirala je 76 pretraživačkih akcija na polju arheologije. Od toga je 60 akcija pretraživanja provedeno

na području Općine Medulin dok je preostalih 16 provedeno od uvale Zambratija na sjeverozapadu do uvale Koromačno na istočnoj obali Istre.

 Dogovor ronioca pred uron Dogovor ronioca pred uron (Foto: Marinko Babić/ustupljena fotografija / HRT)

 

Arheološka zona "Muzeja pod morem" prostire se  ispod morske površine na više od 11 hektara, zasad jedinstvenom na području jadranske obale.

Zbog pogodnog zemljopisnog položaja i geomorfoloških karakteristika, Medulinski zaljev je u antičko vrijeme bio idealan za naseljavanje i bavljenje različitim gospodarskim aktivnostima. Uvala Bijeca je jedno od takvih mjesta. Na njezinom jugozapadnom dijelu su sačuvani ostaci građevine čiji izgled upućuje da je riječ o skladišnom prostoru. Sačuvana mreža kanala kojima se regulirao upliv morske vode u unutarnji "bazen" uvale, dijelom je bila izgrađena na kopnu, a dijelom u plitkom moru. O kompleksnosti sustava drenaže, svjedoče i utvrđeni drveni podovi kanala te drveni elementi poput pragova i zasuna za kontrolu protoka vode. Uokolo kanala su se nalazile i drvene cijevi promjera od 25 do 45 cm. Taj je sustav vjerojatno bio u funkciji distribucijskih kanala u bazenima solane te odvoda viška oborinske vode s kopna. Nedaleko su također pronađeni drveni okviri (sanduci) s bočnim daščanim stranicama učvršćenim drvenim pilonima. Navedene cijevi i drveni sanduci su vjerojatno služili kao plitki bazeni u procesu dobivanja soli tako da se čitava sjeverna i zapadna zona mogu odrediti kao mjesto proizvodnje soli. Mreža kanala s cijevima je datirana u razdoblje od 2. do 4. stoljeća, a ti nalazi predstavljaju prvi materijalni dokaz postojanja antičke solane u Istri. 

BijecaBijeca (Foto: Arheološki muzej Istre/ustupljena fotografija / HRT

 - Nakon dojave ronioca o pronalasku olupine 2015. godine, započelo je sustavno arheološko istraživanje predmetne brodske konstrukcije. U razdoblju od 2017. do 2019., arheološko istraživanje je provedeno pod okriljem hrvatsko-francuskih institucija, na čelu s Arheološkim muzejom Istre, Konzervatorskim odjelom u Puli i Centrom Camille Jullian (CNRS, Sveučilište Aix- Marseille) iz Francuske - objašnjava dr. Ida Koncani Uhač iz Arheološkog muzeja Istre. 

Muzej pod morem - razgovor s dr. Idom Koncani Uhač i Marinkom Babićem