Nitko u zemlji ne želi preuzeti skrb o otpadu na Kaštijunu i Marišćini

Nitko u zemlji ne želi preuzeti skrb o otpadu na Kaštijunu i Marišćini

(foto: Duško Marušić/Pixsell)

Gorivo iz otpada, produkt koji nastaje u dvama hrvatskim postrojenjima za mehaničko-biološku obradu smeća Marišćini i Kaštijunu, postaje nacionalni problem. Nitko u zemlji naime ne želi preuzeti skrb o tome otpadu a oko skladištenja u inozemstvu mišljenja se razlikuju. Za to vrijeme otpad se gomila.

Da turista ima vidi se i u dvama županijskim centrima za zbrinjavanje otpada, radi se prekovremeno, punom parom. Obrađuje se i do 520 tona mješanog otpada na dan! Vesna Dukić iz županijskog odlgališta otpada Kaštijun kaže kako su količine otpada iznad svih koje su očekivali, jer, nažalost sve ono što smo si zacrtali, reciklažu 25 posto i tako, to se na terenu ne događa, pojašnjava Dukić.

Uzrečica "samo nebo je granica" u slučaju produkta rada županijskih centara - ne vrijedi, kaže Josip Katalinić iz kriznog stožera Marišćina: "To su dvije tvornice koje iz mješanog komunalnog otpada proizvode gorivi otpad, a taj svoj jedini proizvod nemaju kamo plasirati", ističe Katalinić.

Bale gorivog otpada gomilaju se na Kaštijunu jer ih u domaćim spalionicama ne žele, smatrajući ih prerizičnim teretom zbog teških metala u njima. Premda za godinu dana mjesta više neće imati, u Kaštijunu vjeruju da će se dotad rješenje naći. Vesna Dukić iz županijskog odlgališta otpada Kaštijun kaže: "Međutim, ono što mi moramo voditi računa jest da sve to na kraju ulazi u cijenu obrade otpada, biti oprezni, ne ići na najskuplje varijante", kaže Dukić.

Energane i uplinjavanje tog goriva rješenje je od kojeg se na Kaštijunu odustalo jer je očito preskupo. Na Marišćini o tome ipak razmišljaju. Josip Dedić iz županijskog centra za gospodarenje otpadom Marišćina kaže: "Razmišljamo o energani na području Primorsko goranske ili Istarske županije koja bi bila dugoročno i kvalitetno rješenje prije svega za nas ali i za kolege iz Istre", rekao je Dedić.

U valu ponuda privatnih investitora koji je već krenuo trebalo bi znati izabrati kvalitetnu i povoljnu, ako uopće postoji. Država ne isključuje privatnu incijativu ali ni zbrinjavanje u spalionicama susjednih zemalja. Moguće je otpad zbrinuti i u nekoj od država članica EU koje imaju dostatne kapacitete za provođenje odgovarajućeg postupka (D10- spaljivanje na kopnu) bez opasnosti po okoliš, također uz ishođenje odobrenja Ministarstva, stoji u priopćenju Ministarstva okoliša i energetike.

Kako god, vremena za to ima samo godinu dana. Premda, ekolozi ništa od toga ne priznaju kao kvalitetno rješenje. Ističu, koncept bilo kakvog spaljivanja otpada je prošlost a Europa će naplaćivati penale svima pa i Hrvatskoj ne bude li se odlučila za veće recikliranje otpada.