Razvojni kod 05.05.2021.

Gosti Tatjane Kaštelan su Veljko i Eduard Ferjančić. Nositelji i čuvari tradicije obrta urara. Otac i sin, nastavljaju dugu tradiciju obiteljskog posla. Vrijeme nas neće pregaziti, kažu. Sat će uvijek biti tu, unatoč novim tehnologijama. U New Yorku, Londonu i brojnim gradovima danas nema popravaka satova, dok kod nas ipak ima. I bit će, kažu gospodin Veljko i njegov sin Eduard.

Četrdeset godina rada bez dana bolovanja, priča gospodin Veljko Ferjančić, koji je cijeli život proveo s ovim najmanjim mehanizmima, satovima. Po dvanaest sati u radnji, jer posla je bilo puno. No, on svoje vrijeme izuzetno dobro raspoređuje. Uz radnju tu su masline i vinograd, pčele, uživanje u pravim vrijednostima a to je obitelj i zajedništvo. Nikada ne treba stati, kaže Veljko. Uvijek ima i bit će vremena za sve.

Eduard Ferjančić krenuo je od malih nogu, uz oca Veljka, gledao je pomagao u radnji. I tako počeo. Naučio je da je za ovaj poseban zanat potrebno iznimno strpljenje. Da tu nema mjesta, stresu, a i ne treba ga biti. On s ponosom nastavlja tradiciju urara. Satovi su, kaže Eduard, danas status. Kolekcije vrijednih ura nisu rijetkost na našem području. S druge strane, puno građana emotivno je jako blisko satovima koje su nosili njihovi članovi obitelji i čija je vrijednost neprocjenjiva.

Obitelj, druženje, smijeh, dobra hrana, sve umjereno, to je provjeren recept za sve. Od brige i nervirancije nemamo ništa, poručuju Veljko i Eduard Ferjančić.