Otvorenje izložbe Alena Floričića

Otvorenje izložbe Alena Floričića održat će se u 20 sati u Apoteci - prostoru za suvremenu umjetnost u Vodnjanu.

"Novi rad Alena Floričića nastavlja dosadašnje izvedbene postupke koje je razvijao kroz formu kratkih videa i zaokupljao našu podsvijest nesvakidašnjim radnjama i nedokučivim sadržajima. Uz njemu svojstveno izbjegavanje narativne strukture, poznate ikonografije i trendova, i dalje bitan konstitutivni element njegova rada ostaje promišljanje medija videa u relaciji s izlagačkim prostorom, pri čemu potreba za njegovim 'uprizorenjem' rezultira sveprožimajućim osjetilnim doživljajem cjeline, poput videoinstalacije Bez naziva 01/22 postavljene u prostor Apoteke.

Aktualni rad donosi i novost, odstupnicu autoru, dosad jedinoj formalnoj konstanti njegova rada. Nekoć jedini protagonist i nositelj opsesivnih radnji koje dozivaju zrcalo unutarnje psihičke stvarnosti, sada izmaknut iz kadra, autor prestaje biti pokretačem radnje. Umjesto sebe u kadar postavlja prizor krajolika kojim dominira kompozicijski sklad klasičnog pejzažnog slikarstva. Prkoseći harmoniji samoj po sebi, u pitoresknu uravnoteženost mediteranskog krajolika intervenira postprodukcijskim zahvatima karakterističnim za estetiku elektronske slike koja vibrira i pulsira. Kao majstor atmosfere i minimalne akcije, slici dodaje pozadinski zvuk motornog čamca koji preplavljuje čitav galerijski prostor, rekreirajući iskustvo vremena kao poligona neprestane izmjene proturječnih osjećaja protjecanja vremena i paradoksalnog ‘tapkanja na mjestu’ koje uznikne na razlici onoga što čujemo i onoga što gledamo - zvuka motornog čamca, iz kojeg pretpostavljamo da je prizor sniman, i statičnog titrajućeg kadra. Mobilizirajući uzaludno iščekivanje događaja, autor nas vraća jednom od ranijih radova (Bez naziva 03/04) u kojem kroz jednostavnu binarnu opoziciju akcije (izvođenja) i statičnosti (nedjelovanja), vrijeme zarobljava u beskonačnu petlju. Nerješivo pitanje što je njegova realnost – nepokretni trenutak ili trajanje, rješava pokretnom slikom. Sugerira da je nepomirljivost dviju krajnosti vremenske krivulje moguća i svakidašnja, a da su jedino mjerilo promjene, upisane u registar percepcijskih obmana. Ako česte promjene vrijeme čine zgusnutim i točkastim, a odgađanje promjena produljenim, što je s motornim čamcem koji glisira uz obalu i vidi uvijek isti prizor?",

stoji u predgovoru izložbe Sabine Salamon.