Diljem Europe se obilježavala stogodišnjica završetka Prvog svjetskog rata

Diljem Europe se tijekom cijele 2018. na različite načine obilježavala stogodišnjica završetka Prvog svjetskog rata. Ekipa HRT Centra Pula tako je proteklog tjedna posjetila područje nekadašnjeg fronta na rijeci Soči u Sloveniji, gdje se na strani Austrougarske borio velik broj hrvatskih vojnika.

Ivanić. Novosel. Bašić. Juranić. Križanec. Rubinić. Vretenar. Popis nema kraja. To su tek neka od prezimena poginulih hrvatskih vojnika, pripadnika 30. pješačkog puka carske i kraljevske vojske. Spomena im nema. Ostali su samo kameni bezimeni grobovi u okolici slovenskog grada Tolmina. Okružen pitomim brežuljcima i nevjerojatno lijepom prirodom, teško je naslutiti krvavu prošlost ovog kraja. Ovdje su se naime vodile neke od najstrašnijih bitaka Prvog svjetskog rata. Danas tirkizna i plava, rijeka Soča je prije stotinu godina tekla krvavom crvenom bojom. Od 1915. do 1917. ovdje su se sukobile austrougarska i talijanska vojska. U ukupno 12 krvavih bitki na Soči, borio se velik broj Hrvata, ponajviše Dalmatinaca i Hrvata iz Bosne. Najstrašnija bitka bila je ona posljednja. Protuofenziva austrougarskih snaga krajem listopada 1917. u kojoj su Talijani prisiljeni na povlačenje sve do rijeke Piave. No, čak i danas, ovu frontu dugu osamdesetak kilometara i dalje nazivaju najdužom brdsko planinskom bojišnicom u povijesti čovječanstva. 

O uvjetima u kojima su se vojnici borili, dovoljno govori podatak da je krajem rata 1918. godine, austrougarski vojnik na Sočanskom frontu prosječno težio 52 kilograma. Iako službene brojke govore o nekoliko stotina tisuća poginulih, stvarni je broj mnogo veći. Procjenjuje se da je tijekom dvije godine na Soči ukupno poginulo oko milijun vojnika. Uspomene na njih čuvaju se u obližnjem Kobaridu. Na ulazu u tamošnji muzej stoji najveća granata koja se koristila na frontu. Teži preko tone, a vrijedila je kao dvogodišnja plaća austrougarskog časnika. 

Nekadašnje krvavo bojište danas je put mira. Veliki muzej na otvorenom. Netaknuta priroda u kojoj spavaju nečiji pradjedovi, vojnici carstava kojih više nema. Pamti ih rijeka Soča koja poput vremena, nezaustavljivo teče. Sa sobom odnosi rane iz prošlosti. A nekadašnje ratne neprijatelje rijeka danas ne razdvaja, već spaja.