Psihološke posljedice pandemije: izuzetno je teško biti bez bliskoga kontakta

Psihološke posljedice pandemije: izuzetno je teško biti bez bliskoga kontakta

Foto: Pixabay

U svega nekoliko tjedana praktički je nestao život kakvog smo poznavali, a u takvim okolnostima tjeskoba, strah i neizvjesnost postaju stalni pratioci života, tako da je pandemija opasna, osim za fizičko zdravlje, i za našu psihičku stabilnost. Kako je sačuvati? O tome razgovaramo razgovaramo s psihijatricom dr. Vjerom Matković Ferreri iz riječkoga KBC-a.

U svega nekoliko tjedana, praktički je nestao život kakvog smo poznavali, a naše uobičajene navike odjednom su postale opasne za nas i za našu okolinu – rukovanje, zagrljaj, poljupci, druženja i okupljanja, putovanja, sve je to postalo rizično. Već nam sutrašnji dan izgleda kao daleka budućnost jer, ovisno o situaciji koja se mijenja iz sata u sat, sve može biti drugačije nego danas. 

O psihološkim posljedicama pandemije i mjera za njezino suzbijanje razgovarali smo s psihijatricom dr. Vjerom Matković Ferreri, a ovdje donosimo djelomični transkript razgovora.

- Da odmah na početku razjasnimo: jesu li tjeskoba, strah i zabrinutost normalne reakcije na ovo što se događa? Možemo li uopće od sebe očekivati da se ne osjećamo tako? 

- Apsolutno da. Sve troje je za očekivati, a zabrinutost je normalna i poželjna u ovakvim trenucima. Zabrinutost motivira neka ponašanja koja nas mogu zaštiti, i kao pojedince i kao zajednicu. Doza zabrinutosti, pa i straha od zaraze i bolesti, koje u patološkom obliku (kad nema objektivne opasnosti) nalazimo kod (germo)fobija, sada je ponovno, nakon nekoliko desetljeća, adaptivna. Dugo vremena smo bili uljuljkani da je moderan zapadni svijet, čijim se dijelom smatramo, zaštićen od zaraznih bolesti. Sada, već post festum, čini se da smo već u nekoliko navrata za dlaku izbjegli scenarij kakav imamo sada. Bilo je to 2003. godine sa SARS-om, s MERS-om 2012. i Ebolom 2014. godine, a stariji će se sjećati epidemije velikih boginja, i to na ovim područjima. Do sada smo ili imali sreće ili možemo zahvaliti stručnjacima iz područja javnog zdravstva da smo ovo što se događa sada ranije uspjeli izbjeći.

- Čini se da u reakcijama na izbijanje pandemije postoje dvije krajnosti: oni koji se kao "ne opterećuju" i "ne zabrinjavaju" previše oko svega toga, i oni koje hvata panika. Je li strah u podlozi obje te reakcije? 

- Teško je, osobito kada vam je nešto nepoznato - a objektivno je puno toga još uvijek nepoznato o biologiji i širenju Covida 19 - dozirati količinu zabrinutosti. Teško je doziraju i stručnjaci, epidemiolozi u ovom slučaju. Sve što kažete prije izbijanja pandemije, čini se pretjeranim i fatalističkim, a što kažete nakon izbijanja epidemije, neprimjerenim. Ako previše ili prerano upozoravate na apokalipsu zapravo desenzibilizirate ljude, onda vam neće vjerovati i neće se pridržavati mjera.

I na osobnoj razini je teško prilagoditi razinu pripreme, opreza, iščekivanja, pa neki ljudi u potpunosti negiraju problem, a neki pretjeruju i svojim ponašanjem škode sebi i drugima. Citirala bih Miljenka Jergovića: ono što čovjek u svojoj blesavosti može izmisliti, gore je od svake epidemije.

Imamo premalo informacija ima li smisla praviti se Englezima (bilo na individualnoj ili nacionalnoj razini), no čini mi se da Englezi ovaj put nemaju pravo. I brojke pokazuju da, unatoč blizini žarišta epidemije, naši epidemiolozi  i Ministarstvo zdravstva rade dobar posao.  

- Bili smo svjedoci masovnog kupovanja zaliha hrane i potrepština, usprkos uvjeravanjima da svega ima dovoljno za dulje vrijeme. Iako većina nas doma i ne može uskladištiti hrane za više od dva ili tri tjedna, a nemamo pojma koliko će sve ovo trajati, ipak se svatko osjeća sigurnijim ako ima rezerve. Je li to zbog kakvog-takvog osjećaja kontrole nad situacijom koju zapravo ne možemo kontrolirati? 

To je dio na koji možemo utjecati - da imam doma pašte, fažola, pancete... i sada, ne razumijem baš zašto (jer ne radi se o crijevnom virusu) toaletnog papira. To možda i nije samo po sebi loše ako će ljudi u idućim danima, kada očekujemo veći broj inficiranih, ostati doma i ako će im umanjiti tjeskobu. Bitno je da se kupuje ono što će se pojesti, odnosno potrošiti. I da najugroženijima - u ovom slučaju starijima - ne ponestane namirnica. 

- Još krajem siječnja British Medical Journal je upozoravao kako se odluke o masovnim karantenama ne smiju donositi olako zbog negativnog učinka na psihološko zdravlje ljudi. Sigurno je da se ne donose olako, no situacija je tako ozbiljna da je praktički cijela Europa u karanteni, a ima ih i širom svijeta. Kako to utječe na našu psihu? Mnogima je pomisao na karantenu i neslobodu kretanja jednako strašna kao i mogućnost zaraze. 

Strah od zaraze, strah od nepoznatog, to su iskonski strahovi, a jednako tako brojni su ljudi svjesni ekonomskih posljedica ove epidemije. Kod ljudi to može izazvati vrlo različita ponašanja: može motivirati na herojske pothvate, probuditi najbolje u nama, a neki drugi, čega smo svjedoci, krenu iskoristiti situaciju u svoju korist, pa preprodaju kirurške maske po 37 eura, različite kvaziantivirusne pripravke, eliksire i naprave… Država i političke strukture tu moraju intervenirati i onemogućiti ovaj drugi scenarij.

- Nova riječ koju ćemo sigurno zapamtiti od ove godine nadalje jest samoizolacija. Za sada traje dva tjedna, ali sve se ćešće govori i o tri tjedna jer se ne zna točno koliko traje inkubacija ovoga koronavirusa. Nije to lako izdržati, a tome svjedoče i brojna kršenja pravila samoizolacije. Kako pomoći ljudima koji se nađu u takvoj situaciji i kako možemo sami sebi pomoći ako nas zadesi takva samica? 

- Izuzetno je teško biti bez kontakta s drugima, osobito kada vam netko izolaciju nametne. Sjetite se kad smo bili djeca, kolika jer razika biti doma na ferijama ili biti doma jer ste imali anginu. Dva ili tri tjedna je puno, a ako nemate simptoma, ubrzo počinjete relativizirati koliko ste stvarno opasni za okolinu. U samoizolaciji je svakako dobro činiti ono za što inače niste imali vremena: čitati, družiti se (elektronski, naravno… vidite da društvene mreže nisu samo zlo), baviti se nekim hobijem i slično. A kada se netko zainati i ignorira samoizolaciju, tu sam za represiju jer to je isto kao kad netko prebrzo vozi kroz naseljeno mjesto. Jednako je ubojito. 

Ovi savjeti koji se čine banalnim - prati ruke, kihati i kašljati u maramicu, biti doma, zapravo ono što smo trebali naučiti još u vrtiću - najbitniji su za usporavanje širenja virusa.

- Naglašava se potreba socijalne distance, zadržavanje razmaka od najmanje jednog metra između dvije osobe, sve je to posve suprotno našoj kulturi punoj druženja, ispijanja kave, rukovanja, tapšanja... 

- Evo i nas dvije razgovaramo preko telefona, a ne skupa u studiju... To je najvažnija mjera suzbijanja prijenosa kapljičnih infekcija i moramo je se pridržavati. No i dalje ti i ja osjećamo bliskost i komuniciramo. Telefoni i društvene mreže rade, i nisu oruđe otuđenja, već u ovakvoj situaciji kompenziraju bliske susrete. 

- Svi kao da smo se odjednom našli u nekom sasvim drugačijem svijetu, i to je vrlo stresno, i ne zna se još kakve će posljedice ostaviti ni u gospodarskom, ni u društvenom, ni u psihološkom smislu. Jedino što je izvjesno jest da će ovakvo stanje potrajati još neko vrijeme – kako se nositi s time? Kako kroz sve to proći sa što manje štete po naše mentalno zdravlje?

- Dobro da je budućnost neizvjesna jer izvjesna budućnost je uvijek crna. Međutim, pojednostavljenje načina života, razdvajanje bitnog od nebitnog, podsjećanje na temeljne principe (koje smo naučili u prvih nekoliko godina života) čini razliku i umirujuće je. Isto je tako važno vjerovati kompetentnima i ponašati se u skladu s njihovim preporukama -  to je i najmanje i najviše što možemo učiniti za zdravlje općenito.

----------------

Emisiju "Zdravljak" je na valovima HRT - Radio Rijeke pokrenula novinarka i urednica Biserka Belić 2013. godine i od tada do odlaska u mirovinu krajem siječnja 2018. napravila niz emisija u kojima su o brojnim zdravstvenim pitanjima govorili brojni liječnici i zdravstveni djelatnici iz Rijeke i okolice. Sada "Zdravljak" uređuje i vodi Tajana Petrović Čemeljić, a sva vaša pitanja i prijedloge slobodno uputite na mail: tajana.petrovic.cemeljic@hrt.hr.

Posebne serijale "Zdravljaka" koje smo radili uz pomoć vrhunskih riječkih stručnjaka - o prevenciji najtežih bolesti uz internistu hematologa doc. dr. sc. Tonija Valkovića te o psihičkom zdravlju uz psihijatricu dr. Vjeru Matković Ferreri - poslušajte ovdje i ovdje.

Psihološke posljedice pandemije: izuzetno je teško biti bez bliskoga kontakta

O emisiji Zdravljak

Zdravlje je najveće bogatstvo, a mi vam pomažemo da ga sačuvate ili ponovno steknete uz objašnjenja i savjete najboljih liječnika, znanstvenika i zdravstvenih djelatnika. Slušajte nas četvrtkom od 18:10 sati i / ili na našoj mrežnoj stranici!

Pročitaj više

Komentari

Zdravljak
Zdravljak

HRT – Radio Rijeka — Obrazovanje, znanost

Zdravlje je najveće bogatstvo, a mi vam pomažemo da ga sačuvate ili ponovno steknete uz objašnjenja i savjete najboljih liječnika, znanstvenika i zdravstvenih djelatnika. Slušajte nas četvrtkom od 18:10 sati i / ili na našoj mrežnoj stranici!

Sljedeća emitiranja

Četvrtak, 04.06.2020. 18:05 - 18:30

Četvrtak, 11.06.2020. 18:05 - 18:30

Četvrtak, 18.06.2020. 18:05 - 18:30