Hrvatski radio

Radio Rijeka

Zdravljak: Kako protiv stresa i sindroma izgaranja (bez sedativa i opijata)? 19.04.2018.

19.04.2018.

18:05

Autor: Hrvatski Radio

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Foto: - / -

Govorimo o stresu, sindromu izgaranja i posezanju za sedativima, antidepresivima i opijatima. Sveprisutni stres često nas odvodi u ovisnosti poput onih o sredstvima za umirenje, ili pak pribjegnemo antidepresivima kako bismo vratili volju za životom. Hrvati sve više koriste psiholeptike, kažu službeni podaci.

Prema podacima Hrvatske agencije za lijekove (Halmed), potrošnja lijekova za smirenje (sedativa, anksiolitika) i antidepresiva načelno ima stalnu tendenciju porasta - od 2009. do 2012. godine za 6,1 posto prosječno godišnje rasla je potrošnja antidepresiva, a lijekova za smirenje 4,8 posto. U 2012. godini je 25 od tisuću stanovnika na dnevnoj osnovi uzimalo antidepresive, a sredstva za smirenje čak 68 od tisuću stanovnika!

Na milijun i 639 izdanih kutija antidepresiva te su godine Hrvati potrošili gotovo 89 milijuna kuna, a na čak sedam milijuna kutija tableta za smirenje (anksiolitika) 85 milijuna kuna.

Diazepam je po potrošnji u DDD/TSD (definirana dnevna doza na tisuću stanovnika na dan – što je standardna mjera potrošnje lijekova) u 2015. godini zauzeo 4. mjesto, a među lijekovima na recept čak 3. mjesto. Psiholeptici su u razdoblju od 2011. – 2015., kao skupina lijekova, na drugom mjestu po potrošnji, gledano po DDD/TSD. U usporedbi s nekim drugim zemljama zapadne Europe, potrošnja sedativa nam je veća, a antidepresiva u prosjeku ista ili pak nešto niža.

Zašto trošimo toliko psihofarmaka, pitanje je za moje kolege psihijatre koji su stručni u ovom području. Ipak, mislim da su mogući razlozi tome relativno nesređeni, ponekad i nepravedni društveni i ekonomski uvjeti koji su trenutno u nas prisutni te opća depresivna atmosfera u kojoj smo se našli kao društvo u cjelini (govori se najviše o lošem, a ne o dobrom; o tome kako je drugima bolje, a nama loše; tu je i konzumerizam koji nas čini trajno nezadovoljnima).

Oprezno sa sedativima u kućnim ljekarnama!

Sedativi, odnosno lijekovi iz skupine diazepama, već nakon nekoliko tjedana primjene stvaraju ovisnost i teško se s njih "skinuti" - odvikavanje ima fizičke i psihičke simptome, potrebna je pomoć stručnjaka i vrlo postupno smanjivanje doze, koje traje tjednima.

Nažalost, sedativi koji se nalaze u skoro svakom domaćinstvu lako su dostupni svim ukućanima, pa tako i našoj djeci. Prije nekoliko godina splitski su liječnici uočili, što je objavljeno i u novinama, da su lijekovi, uz marihuanu, postali najdraža droga među mladima - jer do njih lako dolaze, kako u kućnim ljekarnama, tako i na ulici. U Zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije su ustvrdili kako se s kombiniranjem lijekova i alkohola počinje već s 12 ili 13 godina. Po riječima Željka Ključevića, voditelja Službe za prevenciju ovisnosti, najčešće se zloupotrebljavaju lijekovi protiv tjeskobe, među njima Apaurin, Praxiten i Xanax, koji su po potrošnji prestigli antibiotike, pa se mogu naći u gotovo svakom domu.

U tome istom novinskom članku iz 2011. godine navodi se da je u Hrvatskoj prodaja Xanaxa u posljednje tri godine povećana s 5,3 na šest milijuna kuna godišnje, a s 12. mjesta popeo se na deseto mjesto najtraženijih lijekova u zemlji. Dakle, odrasli koji koriste sedative moraju biti svjesni da su ti nebezopasni lijekovi u kući i da ih i drugi ukućani mogu koristiti. A kombinacija alkohola ili kanabisa sa sedativima, uvod je ne samo u ovisnost, nego i u moguće rizično seksualno ponašanje, neodgovorno i opasno ponašanje u prometu, delikvenciju i maloljetnički kriminal.

Konzumacija droga među mladima u Hrvatskoj iznad europskog prosjeka

Prema podacima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, koje je predstavilo rezultate europskog istraživanja ESPAD 2015. godine, Hrvatska se po konzumaciji ilegalnih droga među mladima nalazi iznad europskog prosjeka – 22 posto učenika navodi da je barem jednom u životu probalo drogu.

Mnogi mladi, ali i zreliji ljudi, kažu kako povremeno konzumiraju droge, pogotovo tzv. "lakše" kao što je kanabis, međutim to je zabluda, tvrdi većina psihijatara – naime, prije ili kasnije, ali naposljetku uvijek, razvija se ovisnost, tako da tzv. rekreativno uzimanje droga zapravo ne postoji. Riječ je tek o iluziji kontrole nad uzimanjem droge, no na kraju je uvijek droga ta koja kontrolira nas.

Najčešće se konzumira kanabis. Tako je 16 posto učenika u Europi uzelo kanabis barem jednom u životu, a sedam posto je konzumiralo kanabis u zadnjih mjesec dana. U Hrvatskoj je 21 posto učenika konzumiralo kanabis barem jednom u životu, a osam posto u posljednjih 30 dana.

U Hrvatskoj 42 posto učenika smatra da lako ili vrlo lako mogu nabaviti kanabis, ecstasy 17 posto, a kokain 14 posto - što sve govori zapravo o lakoj dostupnosti ovih droga. Prosječna dob prvog kontakta s psihoaktivnim drogama je između 15 i 17 godina, zbog čega u ovoj dobi posebno moramo pripaziti na našu djecu i kao roditelji pojedinci i kao društvo u cjelini.

Kao razloge za prvo uzimanje droge mladi ljudi najčešće navode znatiželju, želju da se prkosi autoritetima (roditeljima, nastavnicima i sl.), da se bude drugačiji, stariji, zreliji, da se dokažu i pokažu u svojoj grupi, zatim imaju pozitivna očekivanja od učinka droge, a tu je i želja za bijegom od svakodnevnice i dosade.

Što se tiče ljekovite uporabe kanabisa, ona je u Hrvatskoj tek u začetku i indicirana je samo za određena stanja i pod određenim uvjetima, pa se uvijek mora provoditi oprezno, i isključivo u suradnji s liječnicima.

Stres – koristan u malim, opasan u velikim količinama

Stres je neizbježan u našem životu i zahvaljujući njemu smo, gledano evolucijski, preživjeli i preživljavamo. Međutim, sve se to odnosi na kratkotrajni stres koji je zapravo pozitivan i zahvaljujući njemu odgovaramo na izazovne i nepredvidive situacije u našem životu. Međutim, dugotrajne, konstantne i izrazito česte stresne situacije najvjerojatnije negativno djeluju na naš organizam, što moguće može voditi u bolest.

U stresnoj situaciji simpatički živčani sustav djeluje na naše nadbubrežne žlijezde koje pojačano stvaraju tzv. hormone stresa - epinefrin (adrenalin) i kortizol. Stalne visoke razine ovih hormona dokazano dovode do nekih promjena u organizmu: povećavaju frekvenciju srca, mogu dovesti do aritmija, dovode do povećanja krvnog tlaka, povećanja šećera u krvi, utječu na probavni sustav, što može dovesti do proljeva ili pak zatvora, mogu dovesti do psihičkih poremećaja, npr. depresivnog ponašanja, kao i do slabljenja imunoloških reakcija.

Iako neki znanstvenici temeljem svojih istraživanja potvrđuju da dugotrajni stres može izazvati teške bolesti kao što su rak ili srčani udar, mislim da još uvijek nema čvrstih, konzistentnih i nedvojbenih dokaza za tu tvrdnju. Ipak, mudro je, i sigurno korisno za organizam, izbjegavati kronični stres što više možemo u našim svakodnevnim životima, i da svakako pronađemo vrijeme i način za potpuno opuštanje - netko trči, netko čita, netko peca, netko radi u vrtu, netko sluša muziku, netko spava, netko se druži s prijateljima, netko moli krunicu, netko vježba jogu… Sve je dobro, ako nam pomaže u otklanjanju stresa.

U početku je sindrom izgaranja bio vezan za zanimanja vezana uz dugotrajnu i stalnu njegu bolesnika (medicinske sestre, liječnici, profesionalni njegovatelji), a kasnije se protegao na sve profesije. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je proglasila stres na radnom mjestu svjetskom epidemijom, te samim time zapravo ovo stanje uzdigla na razinu bolesti. U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD-10), sindrom izgaranja dobio je oznaku Z73.0 i definiran je kao stanje vitalne iscprljenosti.

Sindrom izgaranja: gubitak vitalne energije

Sindrom izgaranja, odnosno sagorijevanja na poslu (engl. burnout syndrome) je termin koji se u literaturi javlja od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Predstavlja psihofizički odgovor na pojačan i konstantan stres i frustraciju na radnome mjestu, uz gubitak užitka i smislenosti vlastitoga rada te gubitak radnog elana i energije na poslu.

Ako smo žrtva te bolesti, tada radne zadatke obavljamo sa sve više napora i truda, uz osjećaj težine, razočarenja, nezadovoljstva - i tako iz dana u dan. Frustrirani i umorni idemo i vraćamo se s posla. Posao nas više ne zadovoljava, ne pruža zadovoljstvo. Umorni smo i nervozni, možemo slabije spavati, debljati se ili mršavjeti. Pretjerano smo nervozni, kritični, tjeskobni. Češće se i fizički razbolijevamo (bolni sindromi, probavne tegobe, glavobolja, povišeni krvni tlak...). Na kraju smo potpuno iscrpljeni, kronično umorni, bez snage i energije, fizički i psihički. Osjećamo se u kao u klopci.

Kako si pomoći?

Izvrsne savjete dala je gđa Marija Škes, magistra rehabilitacije i voditeljica Odsjeka za zdrave stilove života Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" u Zagrebu, koja je o ovome pisala na portalu Pliva Zdravlje, pa ću je djelomice citirati: 

  • budite usredotočeni - koncentrirajte se na rad, argumentirajte svoje mišljenje i dokažite da ste u pravu
  • naučite reći "NE", radite na jačanju samosvijesti
  • ne možete li promijeniti posao, barem promijenite stav - naučite postaviti granice i držite ih se
  • izbjegavajte poslove u kojima uvijek morate sebe davati drugima, osim ako niste dobri u primanju od drugih
  • ne dopustite da vam posao zavlada životom - prekovremeni rad negativno će utjecati na vašu sposobnost da taj posao radite duže razdoblje
  • pronađite jedno ili dvoje kolega s kojima možete razgovarati i podijeliti svoje poteškoće
  • planirajte i organizirajte svaki dan
  • zadržite aktivan društveni život i nemojte se odricati svojih hobija.

Kako bismo se lakše nosili sa stresom, mogu nam pomoći sljedeće promjene u navikama:

  • usvojite zdrave stilove života
  • primijenite redovitu i odgovarajuću prehranu
  • izbacite ili smanjite uzimanje kofeina, nikotina i šećera
  • bavite se tjelesnim vježbanjem radi održanja tjelesne kondicije
  • osigurajte redovit raspored odmora i dovoljno vremena za spavanje
  • promijenite raspored obveza na poslu ili kod kuće
  • prekinite s nekim aktivnostima koje nisu nužne, a koje su postale opterećenje
  • zadržite osjećaj za humor u situacijama koje mogu izazvati stres,
  • održite ravnotežu između rada i zabave
  • usporite i pronađite vrijeme za opuštanje
  • podijelite probleme s prijateljima i obitelji, izvorima socijalne podrške
  • dobro upoznajte sebe i svoje granice tolerancije na stres
  • prema potrebi zatražite savjete stručne osobe.

Ima puno različitih tehnika meditacije, ali osnova bi bila sljedeće: sjednemo uspravnih leđa (ako legnemo, zaspat ćemo), zatvorimo oči, usporimo i produbimo disanje, a misli usredotočimo na neki pojam ili sliku koja izaziva ugodu. Kad primijetimo da su nam misli odlutale na brige, probleme i nevolje, polako ih vratimo na pravi put... Pomaže i vizualizacija, primjerice da zamislimo kako udišemo blistavu svjetlost koja nas ispunjava mirom, a izdišemo sve ono što nas smeta, nervira i brine.

Na kraju spomenimo još meditaciju i autogeni trening kao vrlo djelotvorne, medicinski proučene i potvrđene tehnike jačanja otpornosti na stres, a time i smanjivanja negativnih učinaka stresa na zdravlje. Svaki ozbiljni životni stresni događaj – kao što su gubitak bliske osobe, otkaz ili razvod – povećava rizik od smrti za 30 posto. Upravo je zato važno svakodnevno jačati naše kapacitete za podnošenje stresa, a meditacija nam to omogućuje na jednostavan i svima dostupan način, samo je važno krenuti polako i postupno, da ne izazovemo efekt suprotan od željenog.

Započnemo s jednom minutom i polako, svakih nekoliko dana, dodamo po još jednu, dok ne dođemo do dvadesetak minuta na dan. Ali i tu, kao i kod fizičke aktivnosti, vrijedi da je bolje išta nego ništa, pa koliko kad stignemo - važno je da meditacija ne postane samo još jedan izvor stresa!

(U sljedećoj emisiji govorit ćemo o tome kako usporiti aterosklerozu, glavnog uzročnika srčanog i moždanog udara...)

------------------

Doc. dr. sc. Toni Valković, internist hematolog, odjelni liječnik u Zavodu za hematologiju, reumatologiju i kliničku imunologiju Kliničkoga bolničkog centra Rijeka i redovni profesor na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.

Emisija

Zdravljak: Kako spriječiti najteže tjelesne bolesti? [ARHIVA]

Poslušajte našu još uvijek vrlo traženu i slušanu seriju emisija iz proljeća 2018. godine, u kojima internist hematolog doc. dr. sc. Toni Valković iz KBC-a Rijeka govori o prevenciji najtežih bolesti današnjice.

Poslušajte u Slušaonici