Hrvatski radio

Radio Rijeka

18:05 / 28.06.2018.

Autor: Hrvatski Radio

Zdravljak: O raku bubrega, mjehura, prostate i testisa - kako na vrijeme otkriti bolest? 28.06.2018.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Foto: - / -

Kako su povezani pušenje i bolesti bubrega i mjehura, zašto je iznimno važno jednom na mjesec pregledati testise, kako šalša od pomidora čuva prostatu i zbog čega moramo hitno na pregled primijetimo li krv u mokraći? Poslušajte savjete dr. Valkovića!

Bubrezi su parni organi smješteni duboko u trbušnoj šupljini, okruženi masnim tkivom. Otprilike su veličine šake, a što je osoba deblja, to se oko bubrega nalazi više masti. Oni stvaraju mokraću kojom se iz našeg tijela odstranjuje višak tekućine (i time regulira krvni tlak) te brojni otrovi koje unesemo u sebe, a koje bubrezi svojim vrijednim i neprestanim radom odstranjuju. 

Baš kao i jetra, i bubrezi imaju veliku funkcionalnu rezervu – naime, za život je potrebno mnogo manje zdravog tkiva bubrega negoli nam je dala majka priroda. 

Najteže oboljenje bubrega je rak bubrega i mokraćovoda, što čini od 2 do 3 posto svih oblika raka. Od ove bolesti u našoj zemlji svake godine oboli oko 550 ljudi, najčešće između 50. i 70. godine života, i to nešto češće muškarci no žene. 

Među rizičnim čimbenicima za obolijevanje od raka bubrega – pogađate - ponovo je pušenje, pa su pušači rizična skupina za ovu bolest. Primijećeno je da osobe (posebice žene) koje imaju višak kilograma nešto češće obolijevaju, zatim ljudi koji su profesionalno u dodiru s azbestom, kadmijem te nekim otrovima u industriji i poljoprivredi te oni koji su ranije bili izloženi radioaktivom zračenju. Prekomjerna uporaba analgetika fenacetina te dugotrajna, uznapredovala, od ranije poznata kronična bolest bubrega i dugotrajna hemodijaliza, također doprinose blago povećanoj pojavi ove vrste raka. Rijetki oblici raka bubrega javljaju se u sklopu nekih nasljednih bolesti. 

Postoje neki znanstveni pokazatelji da tvari i spojevi kao što su zeleni čaj, L-karnitin, vitamini A i D, melatonin i ginseng mogu djelovati protutumorski, ali su za konačno mišljenje potrebna dodatna istraživanja.  

Karakteristični simptomi ove zloćudne bolesti su pojava krvi u mokraći, bol u slabinskom predjelu ili pak tumorska masa koja se može napipati pregledom trbuha. Ponekad prvi znakovi bolesti mogu biti povišena tjelesna temperatura, mršavljenje, pojava slabokrvnosti i ubrzane sedimentacije eritrocita. Nije rijetko da se tumor otkrije slučajno, dok još nema nikakve simptome, i to zahvaljujući rutinskim sistematskim pregledima, pri čemu je učinjen i ultrasonografski pregled trbuha, što je mnogima spasilo život. 

Rak mokraćnog mjehura: uglavnom se otkriva u ranoj fazi

Mokraća stvorena u bubrezima mora se negdje prikupiti prije negoli se izmokri iz tijela. Tu je funkciju preuzeo mokraćni mjehur, okrugli šuplji organ smješten u maloj zdjelici iznad spolovila, koji upravo zbog toga ima veliku sposobnost rastezanja i sažimanja. Najčešća bolest ovog organa je upala, koju je najveći broj ljudi iskusio, ali najozbiljnije oboljenje je rak mokraćnog mjehura, koji se najčešće razvija iz posebnih epitelnih (pokrovnih) stanica koje prekrivaju površinu mjehura. 

Incidencija raka mokraćnog mjehura je rastuća, a iznosi nešto više od 19 novooboljelih na 100 000 stanovnika godišnje, i to ga svrstava među češće oblike raka. U našoj zemlji od ove zloćudne novotvorine oboli oko 900 ljudi svake godine, najčešće između 50. i 70. godine života, opet češće muškarci no žene, a češće gradsko, negoli seosko pučanstvo. 

Ponajvažniji čimbenik rizika za pojavu ove bolesti je – opet - pušenje cigareta, pa je u pušača ova teška bolest dvostruko češća nego u nepušača. Sjećam se jednoga starijeg pacijenta s kojim sam nedavno razgovarao. On se, budući da je čitav život puno pušio, jako bojao da će oboliti od raka raka pluća ili grla, a na kraju se razblio od raka mjehura. On mi je rekao: "Ako ne platiš na mostu, platit ćeš na ćupriji!". U zemljama razvijenog Zapada, u kojima sve manje ljudi puši, i pojavnost raka mokraćnog mjehura je u opadanju.

Također, neki otrovi (posebno policiklički aromatski ugljikovodici) vezani uz radno mjesto zaposlenih u industriji boja, kože i tekstila, kao i u industriji aluminija, povezani su s nastankom raka mjehura, a slično vrijedi i za neka otapala koja se koriste npr. u kemijskim čistionicama. Neki citostatici i radioterapija šireg područja u kojem se nalazi mokraćni mjehur te dugotrajno nošenje urinskog katetera također su rizični čimbenici za nastanak bolesti. 

Prekomjerno uživanje u prženome mesu te premasnoj hrani moguće je povezano s nešto češćom pojavom bolesti. S druge strane, više znanstvenih istraživanja ukazalo je na moguću zaštitnu ulogu voća i povrća te probiotika u prehrani, koji bi mogli, u određenoj mjeri, sprječavati pojavu raka mokraćnog mjehura.

Najčešći znak bolesti na koji moramo obratiti pažnju je pojava krvi u mokraći. To, ovisno o količini, može zamijetiti sam bolesnik (mokraća je crvena, krvava ili pak poput boje vode u kojoj se ispralo crveno meso) ili na nju može ukazati kemijska pretrga mokraće. Također, može se javiti učestalo, bolno i otežano mokrenje. Ono što ohrabruje je činjenica da se većina slučajeva ovog tumora otkrije u relativno ranoj fazi, kada tumor još nije probio mišićni sloj mokraćnog mjehura i kada je bolest izlječiva

Prostata: najčešće sijelo raka kod muškaraca

Kao i ljudi koje srećemo u životu i s kojima živimo, tako i organi u našem organizmu nemaju  jednaku važnost. Bez nekih se može živjeti, a bez nekih ne može. Prostata, tj. predstojna žlijezda, organ je koji veličinom i oblikom podsjeća na pitomi kesten, a koji se u muškaraca nalazi ispod mokraćnog mjehura, obuhvaćajući početni dio mokraćne cijevi. Iako prostata nije vitalan organ, dakle bez nje se može živjeti, ona je izuzetno važna jer stvara produkte koji su sastavnice sjemene tekućine, bitne za plodnost muškarca i razmnožavanje.                      

"Muke po prostati" počinju u životima velikog broja muškaraca obično iza 50 ili 60. godine, kada se prostata poveća zbog dobroćudnog umnažanja njenog tkiva, pa nastaje bolest koju zovemo benigna hiperplazija prostate. Obilježena je mukotrpnim simptomima otežanog, učestalog mokrenja, pa tako i noću. Bolest je dobroćudna, može se liječiti lijekovima, ali i kirurški.

Kudikamo opasnija bolest je rak prostate. Iako je riječ o relativno malom organu koji nije nužan za život, prostata je najčešće sijelo raka muškoga spola u zemljama razvijenog Zapada. Prema podacima od prije nekoliko godina, u našoj zemlji je godišnje od ovog tumora obolijevalo oko nešto više od 1600 muškaraca. Od bolesti ih, nasreću, umire znatno manje, ali učestalost raka prostate u stalnom je porastu.

Simptomi raka prostate su nespecifični i odgovaraju onima u benignoj hiperplaziji prostate: otežano i učestalo mokrenje praćeno nelagodom ili pečenjem, slabiji mlaz mokraće te pojava krvi u mokraći ili sjemenoj tekućini. Ponekad prvi znak bolesti mogu biti bolovi u kostima.

Zanimljivo je da pripadnici crne rase obolijevaju značajno češće no bijelci, a bijelci pak češće nego li pripadnici žute rase. Bolest je izrazito povezana sa starenjem - obično se otkriva iznad 65. godine života, a u mlađih muškaraca je znatno rjeđa. U izrazito starih ljudi incidencija bolesti je zapanjujuće visoka; međutim, kako ova vrsta raka veoma često nema agresivan tijek i sporo napreduje tijekom mnogo godina, ti stari muškarci često umru od nečeg drugog, a mnogi nikad ni ne saznaju da su imali rak prostate (često je to slučajan nalaz na obdukcijama vremešnih nonića). Tek u manjeg broja ljudi bolest od samog početka pokazuje agresivan tijek.

Osim dobi i rase, postoji još jedan rizični čimbenik za rak prostate na koji ne možemo utjecati, a to je nasljedna sklonost. Vjeruje se da je oko 5 do 10 posto slučajeva raka prostate nasljedno uvjetovano. Zato, ako vam je netko od najbližih muških rođaka bolovao od ove zloćudne bolesti, budite posebno oprezni! 

Od rizika na koje možemo utjecati valja spomenuti pretjeranu konzumaciju masne hrane, crvenog mesa, alkohola, sjedilački i neaktivni način života te preuhranjenost, pa ih sve redom treba izbjegavati. Osobe izložene otrovima koji se koriste u poljoprivredi, policikličkim aromatskim ugljikovodicima, kadmiju te drvenoj prašini također mogu imati nešto povećan rizik od raka prostate.

Hrana bogata voćem i povrćem, posebno rajčica, grejp i patlidžani, preporučuju se u svrhu primarne prevencije, baš kao i redovita tjelesna aktivnost uz održavanje primjerene tjelesne težine. Neka istraživanja ukazuju da tvar likopen, koja se ponajviše nalazi u rajčicama (termička obrada rajčica ne smanjuje biološku aktivnost likopena), može spriječiti razvoj raka prostate. U nekim istraživanjima pokazan je i možebitni preventivni učinak nekih vitamina i antioksidansa - npr. vitamina C, D, E, selena, beta-karotena - na razvoj raka prostate, baš kao i bioflavonoida, silimarina, koenzima Q10, zelenog čaja i omega-3 masnih kiselina. 

I ovdje su presudni redoviti pregledi: kao što žene moraju redovito pregledavati dojke te ići na ginekološke preglede, tako muškarci moraju redovito ići na urološke preglede s ciljem ranog otkrivanja raka prostate! Tako svi muškarci s 50 godina ili više moraju jednom na godinu biti podvrgnuti digitorektalnom (urološkom) pregledu i određivanju tumorskog markera PSA u serumu. Muškarci koji imaju povišen rizik od pojave bolesti, a to su oni čiji su bliski srodnici (očevi, braća) imali rak prostate, ovaj bi program screeninga (probira) trebali započeti i ranije. Iako se, vjerojatno, nikome pretjerano ne ide na urološki pregled, tj. pregled prostate, treba imati na umu da se radi o visokoizlječivoj vrsti raka

Rak testisa pogađa uglavnom mlađe muškarce

Ova vrsta raka nije česta. Na našem kontinentu javljaju se 6,3 novootkrivena bolesnika na 100 000 stanovnika svake godine. Međutim, zanimljivo je da je pojavnost ovog tumora u stalnom porastu. Bolest se najčešće javlja u mlađih muškaraca, između 18 i 40 godina, a od svih rasa bijelci oboljevaju značajno češće od pripadnika crne i žute rase.

Prvi simptomi koji se obično javljaju kod raka testisa su otok, povećanje ili pojava čvora u testisu koji može biti bezbolan ili pak boljeti ili stvarati nelagodu. Ponekad je prvi simptom "težina" ili pečenje u mošnji, a rijetko može doći i do povećanja i osjetljivosti grudi (zbog hormonskih promjena). 

Najvažniji rizični čimbenik za ovu zloćudnu bolest je kriptorhizam, tj. nespušteni testis. Znamo da se muškoj djeci već u najranijem djetinjstvu testisi moraju spustiti na dno mošnji. Ukoliko do toga ne dođe, govorimo o kriptorhizmu. Testis koji se nije spustio i koji je ostao negdje u trbušnoj šupljini izložen je višoj temperaturi, što dovodi do njegova zaostajanja u rastu i razvoju, što je podloga za zloćudnu pretvorbu. Upravo zbog toga od najveće je važnosti muškoj djeci nakon poroda i u ranom djetinjstvu kontrolirati (što i rade naši pedijatri) nalaze li se testisi u mošnjama. Ako to nije slučaj, odmah se valja obratiti liječniku. 

Povećani rizik od obolijevanja imate i ako je netko iz vaše uže obitelji bolovao od ovog tumora, ako imate AIDS, ako ste već imali rak testisa na drugoj strani ili ako bolujete od nekih rijetkih nasljednih bolesti. Postoje određeni podaci koji ukazuju da bi dugotrajna izloženost određenim bojama i lakovima, pesticidima te herbicidima, detergentima, sprejevima za kosu te nekim kemikalijama u proizvodnji plastičnih masa mogla povećati rizik za razvoj raka testisa, narušavajući normalnu hormonsku ravnotežu muškarca. 

Kako je prognoza i ove bolesti značajno bolja ukoliko se bolest otkrije rano, od najveće je važnosti da svaki mladić i muškarac stekne naviku samopregledavanja testisa, baš kao što žene rade samopregled dojki. Pri kupanju ili tuširanju, barem jednom mjesečno, kada se skrotum opusti i smekša pod djelovanjem topline, treba jagodicama prstiju obuhvatiti svaki testis i dobro ga ispipati. Ako se napipa bilo kakvo izbočenje, oteklina ili bilo kakva promjena koje prije nije bilo, valja se javiti liječniku. Ova jednostavna aktivnost mnogima je spasila život ili ih poštedila kemoterapije. 

(U sljedećoj emisiji govorit ćemo o zdravlju našeg najvećega i ljeti zbog sunčanja vrlo ugroženoga organa - naše kože...)

---------------

Doc. dr. sc. Toni Valković, internist hematolog, odjelni liječnik u Zavodu za hematologiju, reumatologiju i kliničku imunologiju Kliničkoga bolničkog centra Rijeka i redovni profesor na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

Emisija

Zdravljak: Kako spriječiti najteže tjelesne bolesti? [ARHIVA]

Poslušajte našu još uvijek vrlo traženu i slušanu seriju emisija iz proljeća 2018. godine, u kojima internist hematolog doc. dr. sc. Toni Valković iz KBC-a Rijeka govori o prevenciji najtežih bolesti današnjice.

Poslušajte u Slušaonici