Hrvatski radio

Radio Rijeka

18:05 / 31.05.2018.

Autor: Hrvatski Radio

Zdravljak: Rak pluća i zloćudne bolesti krvi i limfe - zašto ih je teško otkriti na vrijeme? 31.05.2018.

Foto: Pixabay

Foto: Pixabay

Foto: - / -

Rak pluća najsmrtonosnija je vrsta zloćudnih tumora u Hrvatskoj, no njegov nastanak umnogome ovisi o našim životnim navikama - za razliku od zloćudnih bolesti krvi i limfe, čiji su uzroci uglavnom nepoznati. Što o tim bolestima moramo znati kako bismo na vrijeme reagirali i potražili pomoć liječnika?

Dvije najvažnije bolesti pluća u kontekstu naše emisije koja se bavi prevencijom bolesti bile bi kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) i rak pluća - zato jer su to ozbiljne bolesti, relativno česte, a na pojavu obje možemo izrazito utjecati životnim navikama. Budući da smo se KOPB-om bavili u jednoj od prethodnih emisija, sada ćemo više govoriti o raku pluća.

Statistički podaci govore da se rak pluća u muškaraca nalazi na prvom, a u žena varira od trećeg do petog mjesta po broju novih slučajeva na godinu, a ujedno je i najsmrtonosnija vrsta zloćudnih tumora u Hrvatskoj (u muškaraca je prvi, a u žena treći najčešći uzrok smrti od raka). U našoj zemlji pojavljuje se približno tri tisuće novih bolesnika godišnje. 

Rak pluća, tj. bronha, teška je bolest, ali i jedna od onih vrsta tumora na čiji nastanak možemo sami izrazito utjecati. Naime, smatra se da je i do 90 posto slučajeva ove bolesti uzrokovano pušenjem duhana, a osoba koja puši kutiju cigareta na dan ima 20 puta veću šansu da se razboli u usporedbi s nepušačima. 

Države koje su povele oštru i sustavnu borbu protiv pušenja počele su bilježiti trend smanjivanja broja novootkrivenih bolesnika i smrtnosti od ove bolesti. Nažalost, u našoj zemlji još ne možemo govoriti o snižavanju broja oboljelih. Ljudi koji puše duže i više imaju veći rizik od bolesti. Cigarete s više katranskih spojeva te uvlačenje dima duboko u dišne puteve također, doprinose obolijevanju. 

Ženama duhan škodi više nego muškarcima

Prestanemo li pušiti, dobili smo veliku bitku, jednu od najvećih u životu. Ukoliko prestanemo pušiti, rizik od nastanka raka postupno se smanjuje, i nakon desetak godina približava se onome u nepušača, s time da i tada bivši pušači imaju nešto veći rizik od pojave bolesti u usporedbi s onima koji nisu nikada pušili.

Vrlo su zanimljiva neka istraživanja koja tvrde da ženski hormon estrogen možda potiče rast nekih vrsta raka pluća te su slijedom toga žene koje puše u većoj opasnosti od muškarca za razvoj ove bolesti, a rizik možda povećava i hormonska nadomjesna terapija, ali za definitivnu potvrdu ove hipoteze trebaju čvršći dokazi. Također, neka istraživanja ukazuju na to da je pušenje rano ujutro, kada još nismo ništa jeli ni pili, štetnije nego li pušenje kasnije tijekom dana.

Osobe koje ne puše, ali borave u prostoru gdje ima duhanskog dima – tzv. "pasivni pušači" - isto tako imaju nešto veći rizik da obole, kao i ljudi koji profesionalno dolaze u kontakt s plinom radonom, zatim azbestom, radioaktivnim elementima (npr. uranom), vinil-kloridom, ugljenom, arsenom, benzenom. Ukoliko oni i puše, rizik se dodatno povećava. Pušenje cigareta snažnije je povezano s rakom pluća negoli pušenje lule ili cigara. Izrazito industrijsko zagađenje zraka kojeg udišemo također doprinosi nastanku bolesti, kao, vjerojatno, i ranije preboljela tuberkuloza pluća. 

Međutim, od tumora pluća mogu oboljeti i nepušači. Postoji, naime, jedna vrsta raka pluća koja nije uopće vezana za pušenje, ali je ona nije toliko česta. Osim toga, ljudi izloženi radonu, azbestu i drugim kemikalijama također mogu dobiti rak pluća iako nikad nisu pušili.

Rak kojeg je teško otkriti na vrijeme

Moguće je da namirnice bogate antioksidansima, kao što su flavonoidi, vitamin C i E, selen i drugi, kojima su naročito bogati voće i povrće, imaju određenu zaštitnu ulogu u borbi protiv obolijevanja od raka pluća. Neki tvrde da sličan učinak možda imaju i zeleni čaj, hormon melatonin, omega-3 masne kiseline i silimarin, ali za sve to nema čvrstih dokaza.

Stvar dodatno otežava i to što prvi simptomi ove bolesti, nažalost, nisu i rani simptomi, i tu je problem s ovom bolesti. Ipak, simptomi koji se prvi javljaju su kašalj koji ne prolazi tijekom nekoliko tjedana, sukrvavi iskašljaj, nedostatak zraka, promuklost ili pak bol u grudima, ramenu i ruci. Također, otkrivanju bolesti ponekad prethode opetovane uzastopne upale pluća ili bronhitisi, otkrivanje slobodne tekućine između dva lista poplućnice te mršavljenje i opća slabost. Ako se bolest "uhvati" rano, dok još nije proširena, te se bolesnik podvrgne adekvatnom liječenju, prognoza je u tom slučaju znatno bolja, a moguće je i izliječenje.

Dosadašnji podaci govore da se redovitim sistematskim rendgenskim slikanjem pluća i citološkim pregledom sline može otkriti značajan broj bolesnika koji još nemaju simptome bolesti, no zanimljivo je da ovo “rano” otkrivanje ne dovodi do boljih rezultata liječenja i produljenja preživljenja, zbog čega i nije šroko prihvaćeno.

Drugim riječima, kada rak postane dovoljno velik da se može zapaziti na rendgenskoj snimci, već je u mnogih bolesnika isuviše proširen. Danas se intenzivno istražuju razni pokazatelji iz krvi koji bi veoma rano mogli ukazati na postojanje tumora pluća dok je on još malen i ograničen (dakle, i lječiv). Jedan od takvih pokazatelja iz krvi (koji zapravo pokazuje imunološku reakciju organizma na tumor) pokazao se veoma učinkovit u probiru rane bolesti te se očekuje njegova šira primjena nakon dodatnog ispitivanja

Fatalistički stavovi kao izgovor 

Često možemo čuti izjave poput ove: "Moj djed je pušio cijeli život pa je doživio 90. godinu. Kome je suđeno da se razboli će se razboliti, a kome nije bit će zdrav, pušio on ili ne!". Naravno da je ovo pogrešna teza koja ima ulogu samo da umiri savjest pušača. Naime, postoje ljudi izvrsnoga genetskog materijala kojima okolišni otrovi ne uspiju naškoditi tijekom života.

Međutim, nitko od nas ne zna kakav je zaista naš genetski kod, budući da ga nasljeđujemo od oba roditelja. Osim toga, u našemu genetskom materijalu može doći do novih stečenih mutacija tijekom čitavoga života, što može imati za posljedicu nastanak raka. Zbog toga dugovječnost naših roditelja ili baka i djedova nije jamstvo da ćemo i mi biti sretni kao oni te da okolišni otrovi i karcinogeni kao što je duhan, nama neće naškoditi ako nisu njima. Možda nije dalek dan kada ćemo moći provjeravati koji su nam geni mutirani, tj. “u kvaru”, i koje bolesti možemo očekivati. Do tada jednostavno nemojmo pušiti. Pablo Picasso je rekao: "Tko hoće nešto učiniti nađe načina, tko neće ništa učiniti nađe opravdanje."

Bolesti krvi i limfnoga tkiva

Krv nastaje u koštanoj srži koja se nalazi u unutrašnjosti naših kostiju (posebno onih plosnatih, kao što su rebra, kralješci, prsna kost ili kosti zdjelice) te zatim struji krvnim žilama po cijelom tijelu. Ona je jedini tekući organ koji struji našim tijelom, noseći u sebi nekoliko vrsta stanica: bijele krvne stanice (leukocite,) zadužene za obranu našeg organizma, crvene krvne stanice (eritrocite,) koji prenose kisik i krvne pločice (trombocite), koji su važni za zgrušavanje krvi. To su, naravno, samo najvažnije funkcije krvnih stanica, a one - kao i tekući dio krvi kojeg zovemo plazma - imaju i druge biološki važne funkcije. 

Limfno tkivo gradi limfne čvorove, male "kuglice" veličine graška koje se u nakupinama nalaze po čitavom tijelu, pa tako i na vratu, u pazušnim jamama te preponama. Međutim, ovo se tkivo nalazi i u mnogim unutrašnjim organima našeg tijela. Kada neki uljez (npr. virus ili bakterija) uđe u organizam on obično završava baš u limfnim čvorovima ili limfnom tkivu pridruženom raznim organima (npr. plućima ili crijevu) gdje započinje imunološka reakcija kojom se taj uljez zaustavlja te uništava.

Anemija – najčešća krvna bolest

Vodeći znak anemije je bljedilo kože i sluznica, iako u nekim vrstama anemije koža može biti manje ili više žuta. Načelno, što se anemija brže razvija i što je teža, izraženiji su i simptomi, a ukoliko je nedostatak kisika u tkivima težak, može biti ugrožen i život. Srećom, na neke od anemija možemo utjecati načinom života i prehranom.

Kako sam već pisao u časopisu "Živjeti zdravo", anemija (slabokrvnost) predstavlja sniženi broj crvenih krvnih stanica i koncentracije hemoglobina - tvari koja krvi daje boju i koja prenosi kisik po našem tijelu. Zbog toga se javljaju simptomi kao što su slabost i nepodnošenje napora, vrtoglavica, šum u ušima, lupanje srca, nedostatak zraka, glavobolja, pospanost, ali i nemogućnost kvalitetnog sna i koncentracije, nervoza, ponekad i pečenje jezika, otežano gutanje, loš tek, kao i bolovi u prsima tijekom napora, a u nekim anemijama i trnjenje u rukama i nogama, oštećenje osjeta, nestabilnost i teškoće pri hodu. 

Najčešća vrsta slabokrvnosti je sideropenična anemija. Ona nastaje zbog nedostatka željeza koji je važan sastavni dio crvenih krvnih stanica i koji sudjeluje u prijenosu kisika. Željezo uneseno hranom resorbira se u početnom dijelu tankog crijeva, ulazeći tako u tijelo. Ova anemija najčešće nastaje zbog slabijeg unosa željeza (djeca, vegeteraijanci), povećanih potreba (trudnice) ili kroničnoga gubitka krvi (menstruacije ili neke bolesti - npr. hemoroidi, čir na želucu ili dvanaesniku, rak debelog crijeva ili želuca), pa zbog toga uzrok sideropenične anemije uvijek treba razjasniti. 

Dovoljan unos željeza; hranom ili preparatima?

Iako željeza ima dosta u nekom povrću, kao što je npr. špinat, ili pak u zobenim pahuljicama, povrće je isto tako relativno bogato tvarima (fitatima, fosfatima) koje ometaju resorpciju željeza, baš kao i mlijeko te mliječni proizvodi, tako da ove naminice ne sprječavaju nastanak anemije. Za razliku od toga, hrana najbogatija željezom, koje se ujedno i dobro resorbira, jesu svinjska i teleća jetra te crveno meso, pa upravo njih treba konzumirati kako bismo obnavljali zalihe željeza u tijelu, a tome će pridonijeti i čaša dobroga crnog vina na dan. Ako je gubitak željeza izrazit i ako postoji anemija, trebat će uzimati preparate željeza.

Megaloblastična anemija nastaje zbog nedostatka vitamina B12 ili folne kiseline .Vitamin B12 nalazi se uglavnom u mesu, jajima,  mlijeku i mliječnim proizvodima, ali i u leguminozama te orasima. Megaloblastična anemija zbog nedostatka folne kiseline najčešće nastaje zbog neadekvatnog unosa hranom, posebno ako se redovito ne jede zeleno povrće, leguminoze i voće (posebno agrumi i orasi), koji su njegovi glavni izvori. Važno je da ove namirnice budu sirove jer kuhanje uništava folnu kiselinu. Iako ove anemije često nastaju i zbog drugih uzroka, važno je da hranom unosimo vitamin B12 i folnu kisleinu te tako spriječimo nastanak ove vrste anemije. 

Zloćudne bolesti krvnog i limfnog tkiva

Na zloćudne bolesti limfnog tkiva najčešće ukazuju uvećanje limfnih čvorova negdje u tijelu koje zamijete sami bolesnici ili njihova obitelj. Nerijetko se uz navedene simptome javljaju i povišena tjelesna temperatura koja nije odraz infekcije, pojačano znojenje, mršavljenje, bolovi u kostima zbog zahvaćenosti koštane srži samom bolešću.

U tu grupu zloćudnih bolesti pripadaju limfomi, akutne i kronične leukemije, multipli mijelom i druge bolesti. Prepoznati čimbenici rizika koji mogu pogodovati nastanku bolesti obuhvaćaju: neke nasljedne bolesti s jasno definiranim genetskim defektom (npr. neke urođene imunodeficijencije), stečene imunodeficijencije (dugotrajna imunosupresivna terapija, AIDS), infekcije s nekim virusima ili bakterijama, kao i druge okolišne čimbenike (pesticidi, radioaktivno zračenje, neki industrijski otrovi, ranija izloženost citostaticima). Obiteljska sklonost čini se da u nekim slučajevima također ponešto povećava šansu za obolijevanje. Ipak, u najvećeg broja oboljelih ne može se naći nijedan od navedenih čimbenika rizika, pa su ove bolesti u velikoj većini slučajeva nepoznatog uzroka. 

Najčešći simptomi ovih bolesti su simptomi anemije koje smo ranije opisali. Sljedeći simptom ovih bolesti su učestale infekcije dišnih ili mokraćnih puteva, grla, usne šupljine ili kože, najčešće praćene povišenom tjelesnom temperaturom, koje se često ponavljaju u kraćem vremenskom periodu. One su posljedica poremećenog broja i funkcije bijelih krvnih stanica. Nadalje, može se javiti sklonost nastajanju krvnih podljeva (modrica) u koži i sluznicama te drugim tkivima nakon ozlijeda ili čak spontano. Mogu se pojaviti i posve male crvene točkice na koži ili u ustima. Bolesnici navode pojačano krvarenje prilikom pranja zubi. Ovi su simptomi uzrokovani sniženim brojem ili poremećenom funkcijom trombocita ili pak sniženim koncentracijama faktora zgrušavanja u krvi. 

Zbog toga, ako među navedenim simptomima pronalazite one vlastite - obratite se svom obiteljskom liječniku kako bi se otkrilo o čemu se zapravo radi. Isto tako, preporučam tijekom kupanja i tuširanja redovit samopregled limfnih čvorova na vratu, pazušnim jamama i preponama. Ukoliko napipate neke manje ili veće čvorove obratite se svom liječniku, iako se najčešće ne radi o zloćudnoj bolesti, već nekoj upali. Također, uputno je učiniti rutinsku kontrolu osnovnih krvnih nalaza jednom godišnje.

(U sljedećoj emisiji govorit ćemo o zdravlju i bolestima probavne cijevi: grkljana, želuca i debelog crijeva...)

-----------------

Doc. dr. sc. Toni Valković, internist hematolog, odjelni liječnik u Zavodu za hematologiju, reumatologiju i kliničku imunologiju Kliničkoga bolničkog centra Rijeka i redovni profesor na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

Emisija

Zdravljak: Kako spriječiti najteže tjelesne bolesti? [ARHIVA]

Poslušajte našu još uvijek vrlo traženu i slušanu seriju emisija iz proljeća 2018. godine, u kojima internist hematolog doc. dr. sc. Toni Valković iz KBC-a Rijeka govori o prevenciji najtežih bolesti današnjice.

Poslušajte u Slušaonici