Baletna premijera "Heroj je umoran": iskreno oduševljenje riječke publike

Baletna premijera "Heroj je umoran": iskreno oduševljenje riječke publike Baletna premijera "Heroj je umoran": iskreno oduševljenje riječke publike
Foto: Goran Kovačić / Pixsell Foto: Goran Kovačić / Pixsell
Foto: Goran Kovačić / Pixsell Foto: Goran Kovačić / Pixsell
Foto: Goran Kovačić / Pixsell Foto: Goran Kovačić / Pixsell
Foto: Goran Kovačić / Pixsell Foto: Goran Kovačić / Pixsell
Foto: Gloria Fabijanić Jelović / HRT - Radio Rijeka Foto: Gloria Fabijanić Jelović / HRT - Radio Rijeka
Foto: Gloria Fabijanić Jelović / HRT - Radio Rijeka Foto: Gloria Fabijanić Jelović / HRT - Radio Rijeka

Foto: Goran Kovačić / Pixsell

Začudna igra glazbe i tijela plesača na riječkoj baletnoj premijeri "Heroj je umoran", u koreografiji Giuseppea Spote i skladatelja Frana Đurovića, ostavila je publiku u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca bez daha.

Priča počinje šumovima i zvukovima s ponekim strujnim dodirom, mistično, uz šum daleke vode i s dvoje plesača u crvenom, dvoje na rubovima stvarnosti koji se pronalaze u prekrasnom duetu, Christina Lukanec i Andrei Koteles, sljubljeni u svakom, i najsitnijem izrazu i pokretu. Onda se scena puni plesačima u bijelom, koji se pokušavaju prepoznati i shvatiti što se događa u tom svijetu oko njih. Glazba ih svojim elektonsko-akustičkim frazama prati u izvedbi.

Sjajno je ispričana priča želje za važnosti, za trenutkom u kojem želimo biti naj, posebni, drugačiji, ali sve bez čvrste podloge u poimanju onih bitnih životnih stvari, kroz drugi izvrstan duet Nike Lilek i Huga Rodriguesa, u kojima su se pretapali jedan kroz drugog, čineći neobične skulpture, uz glazbenu kombinaciju klavira, flaute i elektronike.  Njima se kroz plesni ritam elektoničke glazbe priključuje ansambl plesača u kombinaciji bijelo-crvenih kostima, a svi su ujednačeno i s velikim angažmanom ispisali sadržaj priče kroz predivne koreografske slike koje su bile tehnički vrlo zahtjevne.

Koreografija i glazba imali su savršen spoj u bojama, tuzi, strasti, ljutnji, razočaranjima i ljubavi. Na kraju, uz posve izgubljene identitete onih koji se nisu potrudili zaroniti dublje u sebe, ipak pobjeđuje Ljubav u liku para s početka izvedbe, Ljubav koja nam uvijek na kraju otvara putove svjetlosti i nade, putove topline i ostvarenja. Oduševljenje publike bilo je iskreno.

Komentari