Bio jednom Tarantino... I ostao živ!

Bio jednom Tarantino... I ostao živ! Bio jednom Tarantino... I ostao živ!
Foto: Pixsell Foto: Pixsell
Foto: Pixsell Foto: Pixsell

Tokio - premijera filma "Once Upon a Time... in Hollywood" (Foto: Pixsell)

Quentin Tarantino nije Petar Pan. Nije ni Leonardo DiCaprio. Obojica su odrasla i sazrijela, svatko na svoj način. Q.T. mentalno, a DiCaprio fizički. Zašto je to kod jednoga dobro, a kod drugoga manje, pročitajte u kritici Blanke Uzelac.

ONCE UPON A TIME…IN HOLLYWOOD (2019.)
Redatelj i scenarist: Quentin Tarantino
Uloge: Leonardo di Caprio, Brad Pitt, Margot Robbie

Kod Leonarda DiCaprija je to jako dobro jer ga više ne doživljavamo kao baby face glumca, a ako ponovo dobije Oscara, koji je konačno dočekao s filmom "Povratnik" iz 2015. godine, bit će to Oscar za ulogu Ricka Daltona u "Once upon a time…in Hollywood" koji je već sada zaslužio i treba dobiti, bez obzira na konkurenciju koja je u ovom trenutku javnosti potpuna nepoznanica. DiCaprijeva gluma najbolja je odlika ovoga filma.

Mentalno sazrijevanje Quentina Tarantina s druge strane, jest i dobro i loše. Svi zaljubljenici u njegove filmove reći će da je izgubio onu prvotnu strast za bizarnim nasiljem i fantastičnim filozofskim dijalozima što je nekad gradio od prve do zadnje minute filma. Taj nedostatak bio je očit već u "Mrskoj osmorci", njegovom pretposljednjem, osmom filmu, a isto to primjećujemo i u "Bilo jednom u Hollywoodu".

Ekstremno bizarno nasilje (kojeg se ipak ne odriče) ostavlja za sam kraj dvoiposatnog filma, dijalozi mu nisu više toliko prepoznatljivi i antologijski, dok su neke scene nepotrebno razvučene, ako ne i suvišne. No ako mu progledamo kroz prste i ako film doživimo sveobuhvatno, možemo zaključiti da će "Bilo jednom u Hollywoodu" ući u klasike, ako ni zbog čega drugog, onda zato što čini prekretnicu u holivudskoj industriji koja više ne zna što bi i kako naprijed zbog prevelike političke korektnosti. I tu im je Tarantino opalio pljusku jer se ne opterećuje ni crncima ni bijelcima, ni homoseksualcima ni ženskim pravima. Snimio je film kakav je želio i fućka mu se što će svijet reći. Bravo!

Koristeći se činjenicama iz Hollywooda 1969. godine, Tarantino je na sebi svojstven način prikazao kakav je bio život holivudskih glumaca te godine, ali je prikazao i svoju opsesiju vestern filmovima, ženskim stopalima, borilačkim vještinama te svoju nanovo probuđenu odluku da mijenja povijest, kao i u slučaju "Nemilosrdnih gadova".

Na veliki ekran u svakoj sceni vraća dim cigareta koji kao da je u holivudskim filmovima posljednjih godina zabranjen, negativnim povijesnim ličnostima poput Charlesa Mansona, pa čak i živućeg uglednog redatelja Romana Polanskog pridaje minimum pozornosti s potpunim pravom, drznuo se poniziti Brucea Leeja i Stevea McQueena, iako se mnogi pitaju zašto, a linearnom režijom u fokus stavlja glumačku zvijezdu u zalazu, fiktivnog Ricka Daltona i njegovog dvojnika Cliffa Bootha.

Uz već spomenutog DiCaprija tu je i Brad Pitt koji je vrlo dobro ispunio svoj zadatak, a kojemu je redatelj dopustio da istakne svoj dobro definiran torzo, usput ga zadirkujući što je ostario. Margot Robbie glumi vrckavu, razigranu i naivnu Sharon Tate. Tu valja istaknuti kako je upravo u kolovozu ove godine navršeno 50 godina od počinjenja hladnokrvnog masakra u kojem je u osmom mjesecu trudnoće ubijena glumica Sharon Tate, supruga Romana Polanskog.

Zanimljivo je i to da je pokojnom glumcu Lukeu Perryju, zavodljivom Dylanu iz serije Beverly Hills, uloga u ovom filmu bila nažalost posljednja. Ostale kraće uloge u "Once upon a time…" dobili su Al Pacino i Bruce Dern, ali i Tarantinovi miljenici poput Michaela Madsena i Kurta Russella.

Glazba je odlična kao i u svim Tarantinovim filmovima, a za pohvalu su i kostimi, scenografija, kamera i montaža. Tarantino je pogodio holivudsku žicu. Nije briljirao, ali je napravio film koji će mu, za pretpostaviti je, donijeti više Oscara nego ijedan njegov dosadašnji.

Komentari