Dr. Valković: Pretilost - zašto ju je jako važno spriječiti i liječiti?

Dr. Valković: Pretilost - zašto ju je jako važno spriječiti i liječiti?

Foto: Pixabay

U svijetu je 2005. godine bilo čak 400 milijuna pretilih ljudi, a do 2015. godine ta se brojka gotovo udvostručila. Ovaj zdravstveni problem ne štedi ni najmlađe, a i u našoj je zemlji patološka debljina također značajan i rastući javnozdravstveni problem.

Prema podacima iz SAD-a, početkom ovoga tisućljeća više od 15 posto djece te 17 posto adolescenata imalo je prekomjernu tjelesnu težinu. U Hrvatskoj je jednim istraživanjem, također s početka tisućljeća, u ispitivanoj skupini odraslih ljudi od 18 do 65 godina starosti njih 59 posto bilo preuhranjeno, a 18 posto pretilo.

Na pretilu se osobu u različitim vremenima i u različitim civilizacijama različito gledalo; ponekad i ponegdje debljina je bila poželjna kao znak prestiža, društvene važnosti i ljepote, a opet, u drugim vremenima i prostorima, pretilost je postala nepoželjna, neprivlačna i znak društvene inferiornosti. 

Dijagnoza: debljina

Normalan BMI kreće se od 18,5-25 kg/m2. Ukoliko iznosi od 25-30 kg/m2 tada ste prekomjerno teški, tj preuhranjeni, ali tek ukoliko je vaš BMI iznad 30 kg/m2, tada ste bolesni od debljine tj. pretilosti.

Pretilost je odraz prevelike količine masnoga tkiva u organizmu. Najčešće se definira uz pomoć indeksa tjelesne mase (često se sreće akronim ovog pojma BMI, od engleskog naziva body mass index) koji se izračunava tako da tjelesnu masu (izraženu u kilogramima) podijelimo s kvadratom tjelesne visine (izražene u metrima) - dakle formula je težina/visina2 (kg/m2).

Naravno, nijedan sustav koji mjeri biološke veličine i vrijednosti nije savršen, pa nije niti ovaj. Osoba koja ima izrazito snažno razvijene mišiće (npr. bilderi) može imati više vrijednosti BMI-ja, a da zapravo nema povišenu količinu masti u tijelu, ili pak osoba koja ima reduciranu količinu masnog i mišićnog tkiva, ali ima puno nakupljene tekućine u tijelu može imati normalan BMI. No, za ovakve anomalije treba jednostavno promatrati osobu (pacijenta), a ne samo gledati brojke.

Patološka debljina uvjetovana je genetskim (na to utječe više gena koje smo nasljedili od roditelja) i okolišnim čimbenicima, a do nje dolazi zbog nesrazmjera između unosa energije i njene potrošnje.

Tri lica debljine

Najčešće je riječ o tkz. primarnoj, tj. alimentarnoj pretilosti u kojoj jednostavno previše jedemo, dakle previše unosimo, a istovremeno premalo trošimo energiju. Teško je povjerovati i jednostavno ne drži vodu teorija preuhranjenih dama koje se zaklinju da "ništa ne jedu i da se debljaju od zraka i vode". Rječito i bolno ih demantiraju potresne i tužne slike izgladnjelih logoraša iz Drugoga svjetskog rata ili pak posljednjega rata na ovim prostorima. Zbog izgladnjelosti su svi zatočenici bili stravično mršavi. 

Matematički gledano, manjak energije od 1000 kcal na dan može dovesti do gubitka jednoga kilograma u tjedan dana. No, mršavjeti valja sporije, postupno i svakako pod nadzorom stručnjaka.

Osim primarne, postoji i sekundarna pretilost koja je posljedica neke druge bolesti (npr. oboljenja žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem kao što su hipofiza, hipotalamus, štitnjača, nadbubrežna te spolne žlijezde) ili pak uzimanja lijekova kao što su neki antiepileptici, antidepresivi, glukokortikoidi i drugi, o čemu svakako treba razmišljati ako pred vama stoji pretio bolesnik.

Danas se često spominje i tzv. centralna pretilost koja je obilježena povećanim obujmom struka u odnosu na obujam bokova, tj. kukova - u žena taj omjer mora biti veći od 0,9, a muškaraca veći od 1. Drugim riječima, to su osobe koje imaju "velik trbuh" (često ih uspoređujemo s "jabukama", za razliku od tkz. "krušaka", osoba koje imaju višak masnog tkiva, tj. kilograma, naročito u bokovima i kukovima, što češće viđamo u žena. Centralna pretilost često je udružena s povišenim masnoćama u krvi te inzulinskom rezistencijom koja vodi u šečernu bolest, što sve predstavlja rizične čimbenike za razvoj bolesti srca i krvnih žila.

Pretilost je bolest!

Debljina je važan rizični čimbenik ubrzanog procesa ateroskleroze u našim arterijama, što dovodi do infarkta srca i mozga. Pretilost je u osnovi razvoja inzulinske rezistencije, što dovodi do šećerne bolesti tipa II pa je u velikog broja bolesnika dovoljno smršaviti da bi, uz dijetetske mjere, normalizirali vrijednosti glukoze u krvi. Prekomjerna debljina je udružena s povišenim krvnim tlakom koji opet, zajedno sa šećernom bolesti, leži u osnovi kardiovaskularnih bolesti.

Prekomjerna debljina smatra se bolešću zbog toga što nepovoljno utječe na kvalitetu i duljinu života te dovodi do učestalijeg razbolijevanja od mnogih teških bolesti. Po mome skromnom sudu, jedan od najboljih, najdalekosežnijih i najjednostavnijih pokusa u povijesti medicine bio je onaj kada su uspoređivane dvije skupine miševa - jedna koja je tijekom života puno jela te druga skupina miševa koja je jela značajno manje hrane i stalno bila na granici gladi.

Miševi iz ove druge skupine bili su mršavi i ružni, ali zato živahni te su značajno manje pobolijevali i dulje živjeli! Čvrsto vjerujem da bi jednak ishod bio i s ljudima da su oni, umjesto miševa, bili podvrgnuti ovome pokusu.

Isto tako, poznato je da Japanci ponajduže žive od svih naroda na svijetu. Mnogo se raspravlja zašto je to tako te se nalaze brojni razlozi. Jedno od objašnjenja (koje mi se čini veoma uvjerljivim) jest da stanovnici Zemlje izlazećeg sunca jedu manje od drugih, tj. oni zbog svoje tradicije i običaja jedu tek da utaže glad, a ne do pune i krajnje sitosti.

Također, oni hranu dugo žvaču (svaki zalogaj dvadesetak puta), a poznato je da, ako se hrana kratko žvače i odmah guta, osjećaj sitosti se postiže kasnije, kada smo već pretrpali želudac obiljem hrane. Vjerojatno je isto mislio i Gandi kada je rekao: "Vodu treba jesti, a hranu piti."

Debljina i zloćudne bolesti

Danas postoji i termin tzv. metaboličkog sindroma (sindrom X) koji objedinjava inzulinsku rezistenciju (sa li bez šećerne bolesti), poremećaj masnoća u krvi, povišen krvni tlak te pretilost, a ljudi koji boluju od ovog sindroma imaju značajno povišen pobol od kardiovaskularnih bolesti.

Nadalje, pretilost je udružena s češćim oštećenjima i bolestima zglobova koji su preopterećeni suvišnim kilogramima, bolestima žučnog mjehura, GERB-om, tegobama s disanjem koji se javljaju noću za vrijeme sna (tzv. apneja u snu) te nizom psihičkih smetnji.

Međutim, sve je više dokaza da je patološka debljina (zajedno s načinom prehrane i fizičkom aktivnosti) važan rizični čimbenik za mnoge zloćudne tumore. Tako je pretilost udružena s rakom dojke, maternice, prostate, bubrega, gušterače, debelog crijeva te se izrazito preuhranjene osobe češće moraju suočiti s ovim teškim dijagnozama.

Liječenje pretilosti: od dijete do operacije

Liječenje pretilosti ovisi o BMI-ju te hitnoći potrebe za skidanjem suviška kilograma. Naravno da je dugoročno najvažnije promijeniti način života i prehrane, a to obuhvaća savjetovanje sa stručnjakom, sprovođenje dijete uz smanjeni unos energije, ali uz redovite, manje i češće obroke (ne treba preskakati lagani doručak). Svakako treba sprovoditi tjelovježbu, tj. fizičku aktivnost, kako bi se uravnotežili unos i potrošnja energije. 

Interventnim i operativnim liječenjem debljine uspješno se bave i riječki gastroenterolozi i digestivni kirurzi, a u sklopu internističke poliklinike u riječkom KBC-u postoji Ambulanta za liječenje debljine u kojoj radi doc. dr. sc. Sanja Klobučar Marjanović, vrhunska endokrinologinja i dijabetologinja koja se bavi upravo ovim problemom. 

Što se tiče samih dijeta, danas postoji čitav niz dijetnih režima (dijete sa smanjenim unosom masti ili pak ugljikohidrata, dijete s visokim udjelm bjelančevina, redukcijske dijete i druge) od kojih svaka ima prednosti i nedostatke, a čiji izbor treba dogovoriti s vašim liječnikom, tj. stručnim savjetnikom.

Važna je i psihološka pomoć, posebno kako bi se dugoročno "poradilo na sebi", što je posebno važno u sprječavanju ponovnog debljanja, nakon što se jednom uspije smršaviti. Danas se u liječenju ove bolesti koriste i lijekovi koji smanjuju apetit djelovanjem na mozak ili pak priječe apsorpciju masti iz hrane u crijevu, ali svi oni mogu imati i neke neželjene posljedice, pa ih treba koristiti samo po preporuci liječnika.

U izrazito teškim oblicima pretilosti, koja se ne uspijeva liječiti na druge načine, može se pristupiti različitim kirurškim postupcima liječenja i intervencijama (različite želučane premosnice ili gastroplastika, gastrični balon).

Sve osobe koje se bore s ovom bolesti treba ohrabriti i podržati na njihovom bremenitom putu mršavljenja, ne zato da budu ljepše - jer su one zasigurno jednako lijepe i sada kada imaju previše kilograma osobama koje ih vole - već zato da budu zadovoljnije, zdravije i da dulje žive boljom kvalitetom života. Međutim, mršavljenje treba biti plansko, postupno i uvijek pod kontrolom liječnika koji je upoznat s principima liječenja bolesti.

Zdravljak: Pretilost, pripremili Toni Valković i Tajana Petrović Čemeljić

Komentari