[IZLOŽBA] Španjolski umjetnik Mario Santamaría o internetu i zečjim rupama

[IZLOŽBA] Španjolski umjetnik Mario Santamaría o internetu i zečjim rupama [IZLOŽBA] Španjolski umjetnik Mario Santamaría o internetu i zečjim rupama
Srna luta podatkovnim centrom - izječak iz videa (Foto: Drugo more) Srna luta podatkovnim centrom - izječak iz videa (Foto: Drugo more)
Instalacija u Aksioma Project Spaceu, Ljubljana, 2021. (Foto: Drugo more) Instalacija u Aksioma Project Spaceu, Ljubljana, 2021. (Foto: Drugo more)
Mario Santamaría na balkonu Galerije Filodrammatica (Foto: Drugo more) Mario Santamaría na balkonu Galerije Filodrammatica (Foto: Drugo more)
Dio plakata za izložbu (Foto: Drugo more) Dio plakata za izložbu (Foto: Drugo more)

Instalacija u Blueproject Foundation, Barcelona, 2020. (Foto: Drugo more)

Izložbeni program Drugog mora nastavlja se u četvrtak 13. svibnja u Galeriji Filodrammatica. Španjolski umjetnik Mario Santamaría otvara multimedijsku instalaciju "Nestabilne infrastrukture i zečje rupe" o prostornoj i vremenskoj materijalnosti inače nevidljive internetske infrastrukture.

Zbog važećih epidemioloških mjera koje ograničavaju okupljanja velikog broja ljudi u zatvorenim prostorima, otvorenje će u četvrtak 14. svibnja od 18 do 20 sati, uz prisutnost autora, proći bez službenog protokola i predstavljanja. Izložba ostaje otvorena do 4. lipnja, a može se posjetiti od ponedjeljka do subote od 16 do 20 sati. Ulaz je slobodan, uz obavezno pridržavanje epidemioloških mjera. 

Pojam zečje rupe u ovo naše doba interneta označuje teme koje nas navode na sumanuto klikanje poveznica i satima vežu za ekran. U tradicionalnijem smislu, zečje rupe se smatraju tajnim prolazom koji povezuje dvije različite dimenzije. Najpoznatiji primjer iz književnosti zasigurno je priča o Alisi Lewisa Carrolla, koja je u Zemlju čudesa prvi put ušla upravo kroz - zečju rupu.

Koristeći tu metaforu, Santamaría istražuje fizičke manifestacije podataka i informacija te propituje je li umreženi prostor doista različit od materijalnog i oslanja li se na drugačije poimanje prostora i vremena, navodi se u najavi izložbe.

U središtu instalacije, okomito okrenuti televizijski ekran prikazuje neobičnu snimku srne koja luta podatkovnim centrom, okružena serverima, kabelima, lampicama i neonskim svjetlima. Budući da se radi o zgradi koja sadrži osjetljivu informatičku opremu o kojoj ovisi funkcioniranje internetske mreže, takvi bi prostori trebali biti izrazito nepristupačni i hermetički odvojeni od vanjskog svijeta. Autor se stoga pita –  kako je to plašljivo biće uopće tamo dospjelo?

Za potrebe instalacije, umjetnik je dizajnirao mrežni usmjerivač koji se sastoji od ožičenih crnih cijevi. Pružajući se ispod postavljenog uzdignutog poda, koji se u podatkovnim centrima obično koristi za skrivanje kabela, cijevi tog rutera tvore otvorenu internetsku mrežu koju posjetitelji mogu pronaći i identificirati po ikoni "🕳".

Mreža "zečja rupa" programirana je za slanje signala na različite zemljopisne lokacije prije dolaska na mjesto izložbe, tražeći maksimalnu moguću rutu koju dopuštaju mrežni protokoli. Time se nakuplja određena količinu kašnjenja, koje postaje vidljivo u drugom videouratku, prikazanom na dva ekrana.

S izričitim pozivanjem na djelo "Savršeni ljubavnici" Felixa Gonzalez-Torresa iz 1991., rad predočava materijalnost digitalnog vremena, koju se obično ne primjećuje jer nam se čini da podaci putuju u trenu. Time autor naglašava da smo s pojedinim nevidljivim infrastrukturama itekako u fizičkom, tjelesnom odnosu, iako nam primjerice "bežični" prijenos i pohrana podataka "u oblaku" često remeti takvu perspektivu.

O digitalizaciji, mrežama, infrastrukturi, tijelu i algoritmima, Mario Santamaría u umjetničkom radu progovara kroz različite medije, poput fotografije, videa, performansa, mrežnih stranica i intervencija na internetu. Primjerice, 2016. godine "trasirao" je podatke svoje web stranice kako bi pratio njihovo kretanje od poslužitelja u Italiji do zaslona svog računala u Španjolskoj, a zatim je fizički slijedio taj put, putujući od Barcelone do Bergama kroz Švicarsku, Stockholm, Milano i Perugiu.

Za to putovanje, koje podaci prijeđu u 50 milisekundi, trebalo mu je 14 dana; ako ga se promatra iz ljudske perspektive, to je putovanje apsurdno i nelogično jer nije nimalo linearno, ali živopisno vizualizira infrastrukturu duž koje se podaci kreću.

Sa sličnom namjerom Santamaría od 2018. godine na raznim mjestima organizira "Internetske ture", vodeći grupe ljudi po gradu u potrazi za čvorovima lokalne mreže.

Radove je, između ostalog, izlagao u prostorima MACBA i Fundació Antoni Tàpies u Barceloni, ZKM Karlsruhe, WKV Stuttgart, Edith-Russ-Haus Oldenburg, CENART Mexico, Arebyte London, Münchner Stadtmuseum, Das Weisse Haus Vienna i na bijenalima u Solunu, Havani i Lyonu.

Komentari