Migranti kao kazališna tema: što je s onima koji ostaju?

Migranti kao kazališna tema: što je s onima koji ostaju?

Foto: HNK Zajc

"Esodo - Pentateuco #2", naizgled složen naslov iza kojeg se krije druga od pet predstava družine La Confraternita del Chianti iz Milana inspiriranih temama izbjeglištva. Upravo ovu predstavu temeljili su na egzodusu Talijana iz Istre i Primorja neposredno poslije 2. svjetskog rata.

La Confraternita del Chianti u produkcijama uvijek traži partnere, a ovoga puta našli su ih u Teatro Verdi, Teatro del Buratto iz Milana i HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Stoga su, nakon uspješne milanske premijere, prvu predstavu u Hrvatskoj izveli u Rijeci, na pozornici Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku.

Prva kazališna priča Petoknjižja govorila je o migrantu koji se našao u velikom gradu, u zemlji čiji jezik ne govori, a tema treće je priča o svijetu u kojem su imigranti zakonom zabranjeni i pripremaju revoluciju protiv vlade.

Prema originalnom tekstu Diega Runka, nagrađenom na talijanskom natječaju Concorso Nazionale di Drammaturgia Civile Giuseppe Bertolucci, tekst predstave autorski potpisuju i dramaturginja Chiara Boscaro te redatelj Marco Di Stefano.

"Esodo" je priča je o Rudiju, Istrijanu oca Hrvata, a majke Talijanke. Odrastao je u Puli četrdesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme smjene "-izama". Njegova priča ispreplela je različite sudbine ljudi koje je obilježila eksplozija na Vergaroli, u nedjelju 18. kolovoza 1946. Predstavu u širi povijesni kontekst neprekidnih dijeljenja i pripajanja, vladanja i seoba na tom geografskom trokutu koji se zove Istra, stavljaju prolog i epilog: od Histra i Rimljana do Europske unije.

Rudi je jedan od dragih nam likova kakvi pričajući o svom životu uvijek pomalo i fantaziraju, pa mu je djevojka bila Alida Valli, spasio je život Titu u tučnjavi u nekoj pulskoj kavani, inspirirao je Sergia Endriga za stihove "Partira, la nave partira...", ali predstava zapravo priča o njegovim rastancima. Iako je cijeli život sanjao o odlasku u Americi nikada nije napustio Istru, ali je vidio mnoge kako odlaze brodom Toscana, parobrodom koji je esule prevozio u Italiju. 

Diego Runko, naizgled lako, uz minimum scenografije i rekvizita, igra i Rudija i još tri lika kojima pripovijedajući diže spomenik sjećanja. Svaki od njih govori drugim jezikom: talijanski dijalekt Istrijana, hrvatski, slovenski i engleski. Iako je sve temeljeno na povijesti, provjerljivim činjenicama, Runkov je "Esodo" njihova umjetnička interpretacija koja podsjeća da Povijest čine jedinstvene ljudske sudbine satkane u sukobu stvarnih okolnosti i snova o boljem životu.

Poslušajte kako govori o predstavi, likovima i susretu s publikom u Hrvatskoj: 

Komentari