"Misery": remek-djelo Stevena Kinga napokon u hrvatskom prijevodu!

"Misery": remek-djelo Stevena Kinga napokon u hrvatskom prijevodu!

Dio naslovnice (ustupio izdavač)

Krajem prošle godine objavljen je prvi hrvatski prijevod najpoznatijega Kingova horrora “Misery”, kojega mnogi poznaju po slavnoj ekranizaciji s Kathy Bates u glavnoj ulozi za koju je 1991. godine dobila Oscara.

Dugo smo čekali, ali dočekali smo - izvrsni hrvatski prijevod Ivana Otta svakako zaslužuje da pročitate ovo Kingovo remek-djelo, čak i ako ste ga već pročitali na engleskom ili bilo kojem drugom jeziku. Riječ je o jednom od ranih radova majstora pisane riječi kakav je Steven King, autor koji sada već spada u klasike suvremene književnosti.

Stephen King napisao je više od pedeset knjiga, a sve su postale svjetski bestseleri. Njegova novija djela uključuju trilogiju "Bill Hodges" – "Mr. Mercedes" (dobitnik nagrade Edgar za najbolji roman), "Izgubljeno-nađeno" i "Kraj straže" - zatim zbirku kratkih priča "Bazar ružnih snova" te romane "Revival", "Doktor San" i "Pod kupolom". Njegov roman "11/22/63" proglašen je jednim od najboljih 2011. po izboru New York Times Book Review, a Los Angeles Times proglasio ga je najboljim trilerom. Orden Nacionalne knjižne zaklade za doprinos američkoj književnosti dobio je 2003., a 2014. odlikovan je Nacionalnim ordenom za umjetnost. Živi u Bangoru, u državi Maine, sa suprugom, spisateljicom Tabithom King.

Kingovi su radovi, nastali 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, u tadašnjoj Jugoslaviji bili slabo prevođeni - postojao je tek hrvatski prijevod romana "Shining", kojeg je nekadašnja zagrebačka Mladost objavila pod naslovom "Vidovitost". Sredinom 90-ih Algoritam hvata korak s plodnim izdavaštvom američkog autora i objavljuje ih ritmom kako su izlazili u SAD-u, ali ostala je "rupa" s njegovim ranijim neprevedenim uradcima - koji, kako ističe naš sugovornik i poznavatelj Kingova opusa, novinar Bojan Mušćet, ipak slove za nijansu boljima od kasnijih radova.

I tako je ipak u zadnje dvije godine nadoknađeno ono što je bilo propušteno: objavljen je prvi hrvatski prijevod prvoga Kingova romana "Carrie" iz 1974. godine (prevela Marija Ott Franolić) te novi hrvatski prijevod njegova prvog bestselera "Isijavanje" iz 1977. (preveo Ivan Ott, a to je onaj isti roman kojeg smo maloprije spomenuli kao "Vidovitost"). I sada je tu i "Misery".

Istinski užasavajući i zastrašujući roman, slavna je priča o profesionalnom piscu Paulu Sheldonu kojega nakon prometne nesreće spasi, ali i zatoči, njegova gorljiva obožavateljica Annie Wilkes. Fascinantno je ući u taj zatvoreni svijet fanova koji izmišljene svjetove slavnih doživljavaju stvarnijima od stvarnog svijeta - pogotovo zato jer svi smo mi nečiiji fanovi... Zapravo, mnogi su se Kingovi obožavatelji doživjeli prozvanima likom poremećene Annie. 

"Desetak dana nakon izlaska iz onoga tmurnog oblaka, gotovo je istodobno uočio tri stvari. Prvo, da Annie Wilkes ima veliku zalihu Novrila (zapravo, imala je veliku zalihu i drugih lijekova). Drugo, da se navukao na Novril. I treće, da je Annie Wilkes luda, i to opasno luda."

"Ideju za roman King je dobio nakon što mu je jedan obožavatelj čudna pogleda prišao i zatražio da se fotografiraju Polaroidom. To je danas sasvim uobičajeni zahtjev, ali tada je bio vrlo neobičan, jer obično su se tražili autogrami. King je pristao, fotografirao se s obožavateljem, i na poleđini fotografije napisao da je posvećuje M. Chapmanu - što je bila aluzija na ime ubojice Johna Lennona, koji je od svoje žrtve najprije bio tražio autogram", govori Mušćet, vrsni "kingolog" (i također jedan od obožavatelja..!).

A upravo je to ono što Annie Wilkes stalno govori svom zatočeniku: "Ja sam tvoja najveća obožavateljica!"... Ionako strašan odnos prema unesrećenom i ranjenom Paulu, kojega učini ovisnim o tabletama protiv bolova, dodatno se zakomplicira kad strastvena čitateljica njegove serije pulp-romana o junakinji Misery Chastain otkrije da je u najnovijem nastavku ubio glavnu junakinju. Nakon toga ga natjera da spali jedini primjerak netom dovršene "ozbiljne" knjige, koju je napisao kako bi stekao status "pravog" pisca, i da napiše nastavak serijala o Misery...

"Bio je spreman spaliti sve svoje knjige za samo jedan jedini Novril."

Lik shizofrenične Annie tako je personifikacija umjetničkog stvaralaštva, (od)uvijek razapetog između želja pisca i zahtjeva tržišta. Kao neko jezivo utjelovljenje celebrity kulture i njenih nemilosrdnih zahtjeva, što se posebice razmahalo u zadnjih petnaestak godina. Šokantno okrutna knjiga jedan je od najlucidnijih metaforičkih prikaza brutalnih muka koje umjetnici prolaze stvarajući svoja djela - dok se bore s ovisnostima, izolacijom, nemoći, strahom, rokovima, inspiracijom, očekivanjima urednika, publike, samoga sebe… 

"Bilo je ludo, smiješno, ali i stvarno. Milijuni se tome izruguju samo zato što ne shvažćaju kako umjetnost – čak i tako degenerirana popularna proza – može prodorno utjecati na ljude. Kad je Arthur Conan Doyle na slapovima Reichenbacha ubio Sherlocka Holmesa, sva se viktorijanska Engleska digla na noge zahtijevajući njegov povratak. Ton njihovih prosvjeda bio je nalik na Annien – to nije bilo žaljenje, nego bijes. Na Doylea se okomila i vlastita majka kad joj je u pismu najavio odlazak Holmesa. Istog časa mu je osorno odgovorila: 'Ubiti toga dragoga gospodina Holmesa? Glupost! Samo se usudi!'"

Ali bilo bi prenaivno od Kinga očekivati samo jednoznačnu metaforu. "Annie nije tipična negativka, već joj King daje izuzetnu lucidnost kojom usmjerava Sheldonovo pisanje novog nastavka romana", tumači Mušćet. A osim što Annie dobiva i dimenziju "urednice iz pakla", zahvaljujući kojoj na kraju nastaje izvrsno književno djelo, ni njena žrtva, spisatelj Paul Sheldon, također nije posve nevina, već se pokazuje kao vješti manipulator, zahvaljujući čemu se na kraju... no, nećemo spojlati.

Uz samo dva lika (jer sporedni likovi rijetko su gdje manje važni nego u ovom romanu) i njihov nevjerojatni međusobni odnos, King gradi fabulu u kojoj mijenja perspektive, radi preokret za preokretom, piše u četiri različita stila pripovijedanja, mijenja čak i fontove, i za čitavo nas vrijeme čitanja drži u krajnoj neizvjesnosti. A onda, baš kao u snovima, kao da se oba lika spajaju u jedno, i pritom postaje sasvim nejasna granica između topdoga i underdoga, žrtve i mučitelja, pisca i urednika, prošlosti i sadašnjosti, književnosti i stvarnosti, života i smrti. Sve mi to nosimo unutar samih sebe - i to je zapravo onaj najjezovitiji dio priče.

Priče, odnosno knjige, za koju urednica Lumenovog izdanja Miroslava Vučić, kaže da je moramo pročitati barem jednom u životu. 

Zašto se tako dugo čekalo na hrvatski prijevod knijge objavljene 1987. godine? U čemu je tajna ogromne popularnosti ovoga romana, ali i cijelog autorova opusa? Kako je Steven King prije 30 godina predvidio mračnu stranu celebrity kulture u kojoj danas živimo? Poslušajte razgovor s "kingologom" Bojanom Mušćetom:

Mušćet: King vas neće razočarati, pripremila Tajana Petrović Čemeljić

Komentari