Petrit Ceku: gitaristički virtuoz uspješne međunarodne karijere

Petrit Ceku: gitaristički virtuoz uspješne međunarodne karijere

Petrit Ceku (Foto: Gloria Fabijanić Jelović / HRT Radio Rijeka)

Dan pred izvedbom jednog nadasve posebnog simfonijskog koncerta u riječkom HNK Ivana pl Zajca, naziva "Copland, Castelnuovo-Tedesco, Dvorak", pod dirigentskim vodstvom Južnokorejca TaeJung Leea, razgovarali smo u solističkoj garderobi kazališta sa solistom ovog koncerta.

Gitarističkog virtuoza uspješne međunarodne karijere, Petrita Cekua, pitali smo o značenju njegovog imena koje nije često, a odgovor je bio: 

"Petrit je jedna vrsta malog orla, ili sokola. Ptica grabljivica. Postoji teorija da su to verzije katoličkih imena, Petar ili Pjotr, jer nisu smjela biti katolička imena u albanskom jeziku. Onda su naši ljudi našli neki pojam ili riječ koja sliči katoličkim imenima. Tako sam ja dobio ime Petrit."

Rođen je na Kosovu, živio je u Prizrenu, gdje još uvijek obitava njegova majka, ima samo 33 godine, a njegov je narod vrlo ponosan na njega i njegov umjetnički uspjeh. Bio je jedan period koji je bio težak za sve ljude na Kosovu, a posebno za njega, priča Petrit Ceku. 

"Imao sam 14 godina. Morali smo pobjeći iz Prizrena, a ja nisam smio ni mogao ponijeti gitaru sa sobom. Tri tjedna sam bio bez gitare. Tada sam shvatio da je glazba za mene i - fizička potreba. Tri tjedna bez gitare mi je bilo strašno. Patio sam. Kad sam s pet godina počeo svirati gitaru, tata mi je otkrio to umijeće, nisam ni bio svjestan što je glazba, nisam poznavao odnose među tonovima. To je za mene bila samo divna vibracija koju sam osjećao ispod prstiju. Nestanak gitare, prvih dvadesetak dana u Istanbulu, izazvao je strahovitu prazninu, tjeskobu, nervozu. Gitara je postala dio mene, a najednom, nije je bilo... No, spasila me teta Gylseren koja mi je kupila novu gitaru u Istanbulu."

A na pitanje kako se zarazio klasičnom glazbom i gitarom, Petrit kaže: "Moj otac je svirao klasičnu gitaru, amater je bio. Tijekom studija u Sarajevu pohađao je satove klasične gitare kod jednog profesora čije ime ne znam. Otac je moj prvi dodir s klasičnom glazbom. I ploče Beethovena, Bacha... S devet godina sam krenuo u muzičku školu."

A koji su mu bili uzori u stasanju i učenju, Petrit govori: "Volim čuti sjajnu izvedbu Zorana Dukića ili Vukaša Kropačevskog ili Darka Petrinjaka ili Manuela Barrueca..."

O čemu su još razgovarali gitarista Petrit Ceku i Gloria Fabijanić Jelović, poslušajte u audio zapisu:

Box In: Petrit Ceku, pripremila Gloria Fabijanić Jelović

Komentari