Šerbedžija o svom životnom putu: Kako sam postao stranac u vlastitoj zemlji

Šerbedžija o svom životnom putu: Kako sam postao stranac u vlastitoj zemlji

Foto: Pixsell

Mjesec hrvatske knjige imao je sinoć veliki finale: gostovanje Rade Šerbedžije u trsatskom ogranku riječke Gradske knjižnice - događaj za koji se traži mjesto više, sat i pol dug nastup uz gitaru, autorsku poeziju i moderatora Nikicu Petkovića.

Zna Rade kako "kupiti" publiku pa svoje pjesme "odglumi" ili ih pak otpjeva uz gitaru. A i za vrijeme "memoarskih" dijelova, priča o ljudima i događajima, u prostoru je vladala grobna tišina. "Nisam profesionalni književnik, ne znam puno o tome, a i ne baratam velikim riječima, pa želim i na ovaj način približiti ljudima ono čime se zapravo bavim", kaže ovaj legendarni glumac, iako je objavio nekoliko knjiga, a posljednja, zbirka memoarskih zapisa "Poslije kiše", postala je bestseler odmah po izlasku.

Bilo je govora o njegovu životnom putu, o tome kako je, u već zrelim godinama, u trenutku kad je na ovim prostorima bio zvijezda, morao u tuđinu, trbuhom za kruhom i opet početi sve iznova. "Da, bilo je teško, ali opet, na neki način pomislio sam - pa dobro, to je moj put, moja životna staza, moja sudbina da sjedim sam u restoranu gdje me nitko ne zna, i bilo je neke ljepote u tome, mada, to je samo trenutak, jer ipak sam ja obiteljski čovjek", kaže Rade.

"Jedna od pjesama iz zbirke "Stranac" govori upravo o tome - samoći u ledenoj stranoj zemlji, u očekivanju tornada i čežnji za domovinom... A odluka da se vratim pala je prvenstveno zbog mojih kćeri - nisam htio da postanu Amerikanke, vratili smo se, završile su ovdje škole i govore tečno hrvatski", uz smijeh će Rade.

"Inače, moj prijatelj i genijalan čovjek Danijel Dragojević rekao mi je jednom prilikom nešto što sam upamtio: "Ti si postigao nešto za čim ja težim čitavog života - postao si stranac u vlastitoj zemlji", kaže Rade Šerbedžija.

Ne voli Rade kukati nad svojim nevoljama jer kaže: "To što sam ja prošao nije ništa prema onome što prolaze svi jadni ljudi koji su izgubili domove u nečije ime, i koji s tom nevinom dječicom bježe u strahu od smrti glavom bez obzira. Stoga sam posebno senzibiliziran na problem imigranata, pa sam jednu pjesmu posvetio baš djevojci koju sam sreo u Pasadeni - Aidi iz Mostara."

Ono što će čitatelje memoara posebno zanimati priče su o susretima s glamuroznim ličnostima showbizza, rad s Kubrickom, prijateljstvo s Warrenom Beattijem i Annette Bening, Tom Cruisom i naravno, Vanessom Redgrave, a posljednih tridesetak strana pisano je, kaže Rade, u nekom transu. "One su posvećene mom ocu koji je početkom godine preminuo u 104. godini. Poslušajte razgovor:

Autor u gostima: Rade Šerbedžija, pripremio Albert Petrović

Komentari