"Zastave" Ane Mušćet u MMSU: moćna i delikatna instalacija Krležina romana

"Zastave" Ane Mušćet u MMSU: moćna i delikatna instalacija Krležina romana "Zastave" Ane Mušćet u MMSU: moćna i delikatna instalacija Krležina romana
Foto: Tajana Petrović Čemeljić / HRT - Radio Rijeka Foto: Tajana Petrović Čemeljić / HRT - Radio Rijeka
Foto: Tajana Petrović Čemeljić / HRT - Radio Rijeka Foto: Tajana Petrović Čemeljić / HRT - Radio Rijeka
Foto: Tajana Petrović Čemeljić / HRT - Radio Rijeka Foto: Tajana Petrović Čemeljić / HRT - Radio Rijeka
Foto: Tajana Petrović Čemeljić / HRT - Radio Rijeka Foto: Tajana Petrović Čemeljić / HRT - Radio Rijeka
Foto: Tajana Petrović Čemeljić / HRT - Radio Rijeka Foto: Tajana Petrović Čemeljić / HRT - Radio Rijeka

Foto: Tajana Petrović Čemeljić / HRT - Radio Rijeka

Jedinstvena, vizualno dojmljiva i tehnički složena prostorna instalacija "Zastave", autorice Ane Mušćet, postavljena u riječkom MMSU, nadahnuta je istoimenim romanom Miroslava Krleže. Čak pet tomova toga gustoga, svevremenskoga književnog teksta ona prekraja i preoblikuje u novi, vizualni kontekst.

Prva knjiga nastala je kao diplomski rad 2016. godine, uslijedila je izrada druge knjige, a nedavno je dovršena i treća, koja je, zajedno s prve dvije, premijerno izložena u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.  Krležine su "Zastave" u ovome čitanju to i postale, u obliku 19 istkanih svitaka širine nešto manje od metra i dužine pet metara, postavljenih u prostor naizmjenično, u ritmu tkanja: puno, prazno, puno, prazno…  Zastave posjetitelje uvlače u svoje šahovsko polje koje zrači veličanstvenim mirom - iako, kako kaže autorica Ana Mušćet, "one nisu iz mira došle". 

Na izložbi "Zastave" Ana Mušćet predstavlja i skicu projekta "Liječenje zemlje", koji je zamišljen na način da se na četiri lokacije u Hrvatskoj – u Vukovaru, Rijeci, na Kornatima i u Dubrovniku – postave četiri gigantske zastave, dimenzija 20 x 30 metara s ispisanim riječima: IZVOLI, HVALA, MOLIM, OPROSTI. Projekt nije realiziran, a u planu je još od 2015. godine. "To je megalomanski projekt koji zahtijeva drugačiju vrstu izdržljivosti, pameti i mudrosti, ili bolje rečeno ludosti", kaže Ana Mušćet. "Ne znam hoću li ikada imati za to psihičkog kapaciteta, ali bilo bi zanimljivo izvesti taj projekt. Riječ je o propitivanju kulture ljubaznosti  i dobronamjernosti, što je strašno suspektno danas u Hrvatskoj i Europi. Taj projekt je napravila osoba koja ja danas više nisam, ali vrlo mi je drag, i mislim da ću ga nastaviti razvijati i da ima budućnost", kaže autorica.

"Zastave", kao summa krležiana, svjedočanstvo su vremena Krležine generacije, tzv. krvavih deset godina prije, za vrijeme i nakon Prvoga svjetskog rata, na krvavom prostoru srednje Europe i balkanskog prostora. Pisao ih je punih 14 godina, od 1962. pa sve do 1976., kada je objavljen konačan oblik izdanja u pet knjiga. Prekrajao ih je i preoblikovao više puta, mada se i danas "Zastave" smatraju zapravo nedovršenima – no s druge su strane svojevrsni književni testament pisca čiji je najveći strah bio to da neće biti čitan.

Ana Mušćet ne samo da čita Krležu, ona "Zastave" prepisuje, prekraja, oblikuje, tka. Od tkanine, odnosno flizelina, uništavačem za dokumente priprema kilometre uskih bijelih traka, na koje crnim rapidografom rukom ispisuje tekst Krležina romana. "Razmišljam o tome kao o nekoj vrsti titlova", kaže autorica. Od ispisanih traka zatim na tkalačkom stanu izrađuje nove dokumente, svoje zastave.

"One mene više zapravo ne trebaju. Njihov zadatak je da se pobrinu za sebe i da uzvrate dobrim izložbama", zamišljeno govori dok uzbuđeno promatra, kako sama kaže, njihov možda i najbolji postav do sada. Bjelina prostora izložbene dvorane riječkog MMSU-a, s industrijskom patinom nekadašnje Tvornice Rikard Benčić, doista je savršeno udomila "Zastave".

"Zamišljajući cijelu tu instalaciju u našem prostoru, nije mi bilo teško zaključiti da bi taj rad ovdje jako dobro funkcionirao", kaže viša kustosica u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Vilma Bartolić. "Kako je ovo prostorna instalacija, sa svakim novim prostorom rad dobiva nešto novo i drugačije. Kad gledamo Anine 'Zastave', možda nam se čini kako se one mogu postaviti na bilo koji način, no koncept postavljanja odražava način na koji su one nastajale. Svaka zastava ima svoje točno određeno mjesto. Naime, tkanje koje Ana odabire kombinira puna i prazna polja, odnosno kao da imitira šahovnicu, što je opet državni simbol povezan sa zastavom", tumači Bartolić.

Istovremeno moćne i delikatne, zastave će, pod utjecajem zraka, svjetla i vremena, neminovno izblijedjeti. Tisuće i tisuće sati napornoga minucioznog umjetničkog rada na taj će način otići u nepovrat. "Nisam fascinirana tim dugotrajnim radom, ni svojim ni onim drugih umjetnika", kaže Ana Mušćet. "To je moja odluka i ne bih rekla da je to nešto čemu se treba diviti. Nisam morala to raditi, nitko me nije primorao. Zapravo sam fascinirana time što ovaj rad radi sam za sebe.  I ja mu želim da tako nastavi. Neka uvijek kada se otvori, radi – to mu je posao i tako bi trebalo biti", kaže autorica, koja za sebe kaže da je u odnosu na svoje zastave – njihov proizvođač. Poslušajte razgovor: 

Zastave@MMSU, pripremila Tajana Petrović Čemeljić

Komentari