Zdenko Jurković: doajen šaha koji je Ravnu Goru učinio šahovskom velesilom

Zdenko Jurković: doajen šaha koji je Ravnu Goru učinio šahovskom velesilom Zdenko Jurković: doajen šaha koji je Ravnu Goru učinio šahovskom velesilom
Foto: Nenad Lučić / HRT - Radio Rijeka Foto: Nenad Lučić / HRT - Radio Rijeka

Prof. Zdenko Jurković (Foto: Nenad Lučić / HRT - Radio Rijeka)

Tradicionalni turnir u šahu povodom općinskog blagdana bio je u Ravnoj Gori prigoda za prisjećanje na 55 godina Šahovskog kluba "Goranka", ali i na priču o prof. Zdenku Jurkoviću čiji je entuzijazam omogućio da se zbog šaha malo goransko mjesto već desetljećima spominje i izvan granica Hrvatske.

Zdenko Jurković šah je naučio igrati prije točno 70 godina, desetljeće kasnije postao je registrirani igrač u Rijeci, potom je utemeljio pet i pol desetljeća dugu tradiciju Šahovskoga kluba "Goranka" u Ravnoj Gori. Riječ je o klubu koji je iznjedrio više od 60 prvaka i doprvaka države te uknjižio 58 prvoligaških nastupa.

Stručnjaci su, ističe Jurković, došli do zaključka kako jedna vrhunska šahovska partija za naslov svjetskog prvaka, razinom psihofizičkih napora i utjecajem na stanje sudionika može biti usporediva s boksačkim mečom koji traje petnaest rundi. Međutim, ono što višegodišnjeg tvorca brojnih uspjeha umara mnogo više jest loš status koju igra na 64 polja ima u Hrvatskoj. 

Za razliku od, recimo, Izraela, gdje je šah obavezan školski predmet, kod nas, prema saznanjima prof. Jurkovića,  njegovo igranje potiče i prakticira tek pedesetak od 800 škola.

Obljetnice uobičajeno prizivaju i sjećanja na neke iznimne događaje, poput susreta šahista iz Ravne Gore s međunarodno poznatim i priznatim velemajstorom Svetozarom Gligorićem. Pamti se njegova izjava kako je u životu upoznao dva čovjeka koji su šah neizmjerno voljeli: jedan je glasoviti svjetski prvak Bobby Fischer, a drugi - Zdenko Jurković.

Jurković će, kaže, za tu medijsku izjavu saznati kasnije, a do Ravne Gore će s vremenom doći i vijest kako je najpoznatiji ruski časopis o šahu "Šezdeset i četiri" veliku pozornost posvetio malom naselju u Gorskom kotaru, gdje čak i jedna ulica nosi naziv - Šahovska.

Autor teksta primjećuje da u najvećoj šahovskoj velesili takve ulice nema. Sve to vitalnog profesora potiče da i u 77. godini života ne odustaje, no svjestan je da dolazi vrijeme kada će, nada se, ljudi poput njegova sina i međunarodnog šahovskog majstora Hrvoja te tajnice Šahovskoga kluba "Goranka" Romane Mance biti spremni nadograđivati bogatu šahovsku povijest Ravne Gore. Javlja Nenad Lučić:

Ravnogorske šahovske obljetnice, pripremio Nenad Lučić

Komentari