Srcolomka

Srcolomka

Lea Domijan Fišter (Foto: Vjekoslav Tićak/Radio Rijeka)

Emisija u kojoj razmjenjujemo e-mailove i poruke na Facebook stranici "Srcolomka" o romantičnim stihovima, sentimentalnoj glazbi , vašim uspomenama s plesnjaka i diskoklubova te vašim najdražim sentišima.

Želite li čuti vaš omiljeni sentiš? Budite uz Srcolomku! Slušat ćete sentiše kao uspomene na neka vremena i trenutke dok se uz prigušeno svjetlo nestrpljivo čekao početak bloka laganica. Nudimo vam glazbu kao podsjetnik na bliskost tijela u plesnom zagrljaju i lagano ljuljanje u ritmu glazbe bez plesnog koraka. Budimo sjećanja na vaš prvi susret ili prvi ples, neki poseban stih, dan ili godinu... Vaša pjesma postaje naša pjesma.

Sjetili ste se nekog dobrog sentiša? Predložite ge na: e-mail srcolomka@hrt.hr , Facebook stranici Srcolomka ili pošaljite razglednicu. Vaše prijedloge i poruke pirmamo do utorka uoči emisije.

Svake srijede, od 21 sat, slušajte najdraže sentiše, s vama je "Srcolomka" i Lea Domijan Fišter.

 

Posljednje emisije

Srijeda, 08.05.2019 21:00

Emisija 08.05.2019.

Radi te boli, od koje umiru prsti do jucer još uronjeni u pijesak i šećer, radi te boli, koja nagoni oblake na bijeg i smrt u dugim ljesovima zore, radi te boli u mekom tkivu sna, kad se propinje sve do ruba tijela, do izvora krvi, vec omamljene danom, vec budne za plac, radi ovih nepoznatih bica koja tako neprimjetno nagrizaju ponosnu koru noci, sto cuva uspomene, oklop tako snazan i opet tako ranjiv, tamniji od tame, radi ove boli koju mirisom mahovine i odlozene stvari donose u sobu, krotku od tisine, u osvijetljen okvir prozora, pa pred zid na koji pljusti kisa ili dani, stala je nepoznata zena, i rukom vec tudjom i iglom vec zardjalom rastvorila vjerni sloj prasine u onaj drugi svijet, opustosen drugom boli, od koje se umire, a da se ne zna zasto, a da se ne zna kako, neprimjetno i neponovljivo. (Irena Vrkljan)

Srijeda, 01.05.2019 21:00

Emisija 01.05.2019.

Ma kako uzdiglo se srce, klonuti mora, mora pasti. Sudbino, prije no mi klone,o daj mu još jedanput cvasti! Još jednom opij ga i digni, milinom jedne mlade žene, još jedne zaljubljene oči - za ove oči zanesene. Kad već se mora u tom srcu ugasit mladost, a za vazda, sa svojim blagom, slično škrcu nek ne umre, već nek se razda! Još nekoliko jasnih dana, da cijelog sebe u njih zgusnem, i grleći se, ljubeći se ostatak mladosti da usnem. (Dobriša Cesarić)

Srijeda, 24.04.2019 21:00

Emisija 24.04.2019.

Ovo je putovanje, moja draga. To putovanje prolazi jednako kroz zbirne imenice i kroz granje. Brod je vazda isti i isto je gubljenje tišine. Tebi je poznato da tamo i vrazi spavaju, da su riječi obične, i da su čudni duhovi u vatri. Među ljudima ima i drugih. Oni su napisali cvjetove iz antologija, krstili vrijeme, izmislili ametist i safir, ukućili zvijezde i ostala pjesnička bića. Čak i patuljke koje znamo po imenu. Svakoga posebno, a svaki od njih pravi se da nas ne poznaje, kako nas ne bi izvrgli ruglu. Zato ih i darujemo svakakvim znacima, mrazovima, vrtovima, ugljenovim žilama. Proživljavamo nešto što je iza nas, a kao da je nalik onome što će biti. Valjda neki oblik stakla kroz koje se prolazi bez učinka. Osim što gubimo oči, draga. Ono što ti hoću prenijeti ti ne vidiš, ne čuješ to. Zato ti i pričam. Evo, sada upravo kucamo, ali ne ulazimo. Radije pričamo ljubavne priče. No, one ne govore o ljubavi, ne govore ni o čemu. One su same sebi svrhom. Ni o čemu, ni za što. (Milorad Stojević)

Srijeda, 17.04.2019 21:00

Emisija 17.04.2019.

Skoči u oči, legla si u moje vruće zjenice kao šarena karta svijeta, kao bogato bijelo, benzina žedno čuđenje, kao vodeni poljubac na izlizanoj plahti ravnice. Jučer sam mogao zaspati na dvorištu, obući pasje veselje, hladno se sjetiti tvojih prstiju na mojim obrvama. Govorio sam vozi i odvrni privatnu grmljavinu, nijagaru, gudače, oni su fini, njih spremi za mamu. Jučer sam mogao reći neka nas potopi ovaj bog iznutra, on je od vode. Skoči u moje oči na praznom parkiralištu, vrati mi moja ramena, nema vremena. ( Ivica Prtenjača)

Komentari