Zdravljak: Bolesti ovisnosti - od cigareta i alkohola do kompjutora i pornografije

Zdravljak: Bolesti ovisnosti - od cigareta i alkohola do kompjutora i pornografije

Čak i do polovice pacijenata na internističkim odjelima leži zbog posljedica alkoholizma (Foto: Pixabay)

Nakon što smo govorili o demenciji, spavanju, depresiji, žalovanju i poremećajima prehrane, danas su na redu ovisnosti – od onih "klasičnih" o duhanu, alkoholu ili drogama, pa do onih o kupovanju, seksu, kompjutorima, pornografiji, kocki – gotovo da i nema toga o čemu ne možemo postati ovisni. Zašto je tome tako i što učiniti?

Ovisničko ponašanje proizlazi iz istih neuroanatomskih struktura i koristi iste neurotransmitore kao i evolucijski poželjna ponašanja, koja su sva praćena ugodom. Međutim, opetovanom, kroničnom i nekontroliranom stimulacijom dolazi do adaptacije mehanizma ugode (na staničnoj razini, radi se o smanjenju broja receptora za, primjerice, dopamin, tzv. desenzitizacija), pa je potreban sve jači podražaj za postizanje ugode i održavanje motivacije, a u razvijenim fazama ovisnosti za izbjegavanje žudnje i neugode. Ponašanje koje je bilo evolucijski nužno postaje individualno i civilizacijski nepoželjno.

"A chemical vacation from intolerable selfhood", kako je to zorno opisao Aldous Huxley, odnosno kemijski odmor od nepodnošljivosti postojanja...

Još se raspravlja jesu li ovisnosti bolesti ili je posrijedi slabost karaktera, loše životne odluke ili osobni hedonistički izbor. Sklonija sam gledati na ovisnosti kao bolesti mozga: ovisnost remeti sustav nagrade, učenja, pamćenja i motivacije, u mjeri da ovisničko ponašanje zamjenjuje poželjna ponašanja nužna za samoodržanje (i opstanak zajednice). Ovisnost karakterizira i poremećaj kontrole impulsa i nemogućnost odgode ugode. Motivacija postaje samo traženje ugode, odnosno sredstva ovisnosti.

Gledanje na ovisnost kao bolest omogućuje humano zbrinjavanje i izbjegavanje penalizacije (što i nije uvijek dobro). Inače je u našoj praksi to najčešće gledište, još je u bivšoj državi bio takav stav.

Ovisnost karakterizira poremećeno funkcioniranje (obiteljsko, radno, socijalno), gubi se kontrola nad ponašanjem ili uzimanjem tvari, javlja se žudnja, oboljeli ne uviđa ili umanjuje problem te uzima tvar ili prakticira određeno ponašanje iako zna da mu šteti.

Zlouporaba je uzimanje neke tvari na način da uzrokuje problem u međuljudskom funkcioniranju i onome na poslu, izlaže nas fizičkoj opasnosti, a važna razlika od ovisnosti jest to što je za dijagnozu zlouporabe dovoljno kršiti zakon. Primjerice, popiti čašu ili dvije vina i sjesti za volan je zlouporaba, a to isto učiniti i vratiti se doma taksijem je društvena potrošnja. Dakle, kriterij za zlouporabu nije toliko medicinski koliko pravni, stvar je zakonodavstva (u Saudijskoj Arabiji neće vam pomoć taksi). Zbog zakonskih ograničenja, čim zapalite joint, već je zadovoljen kriterij za zlouporabu. Klasifikacija se ne osvrće ne dublje posljedice, opasnost pojedine psihoaktivne tvari, njezino biološko djelovanje i slično.

Bilo koja tvar ili ponašanje (u posljednje vrijeme se sve više spominje takva, bihevijoralna, vrsta ovisnosti) koje stvara ugodu, može izazvati ovisnost. Na neurobiološkoj razini mozak se preplavljuje dopaminom, izazivajući jaki signal u sustavu nagrade i potiče ponovno uzimanje tvari, odnosno ponavljanje ponašanja, usprkos štetnim posljedicama i spoznaji o tim posljedicama. Hardware za ovisnost je isti onaj koji služi za održanje životnih nagona (za uzimanje hrane ili reprodukciju).

Tvari, sredstva ovisnosti i ponašanja koja izazivaju ovisnost se tijekom vremena mijenjanju, ovise najviše o dostupnosti sredstva, modi, trendovima... zapravo, slijede zakone tržištaPostoje i biološki razlozi zašto ovisnost o jednoj tvari (obično bezazlenijoj) stvara pogodno tlo na prelaženje na "težu" drogu. Zabrinjavajuće su i višestruke ovisnosti, odnosno istodobno izlaganje brojnim supstancama, tzv. politoksikomanija

Teško je procijeniti prevalenciju ovisnosti jer brojni ovisnici skrivaju svoje navike iz srama, zbog stigme. Ipak, osobito kod bihevijoralnih ovisnosti, teško je reći radi li se o pretjeranoj medikalizaciji (psihijatrizaciji) varijanti normalnog ponašanja. 

Sve do sada istraživane tvari aktiviraju dopaminski sustav nagrade. Zajedničko im je da su sve su vrlo učinkovite. Često već i okolnosti u kojima je tvar ili ponašanje bilo konzumirano, kao podsjetnici, mogu aktivirati taj sustav i izazvati uzbuđenje i žudnju. Gubi se motivacijska snaga drugih, prirodnih uzroka ugode.

Neke tvari, primjerice, brzo otklanjanju tjeskobu (kao alkohol, opijati, benzodijazepini); neke otklanjaju osjećaj dosade, energiziraju; neke odvajaju od realnosti (kao halucinogene tvari); no, svima je zajedničko stvaranje ugode, odnosno aktivacija dopaminskog puta. Što neka tvar brže djeluje, veći je potencijal izazivanja ovisnosti. 

Epidemijski razmjeri alkoholizma

Alkohol je, zbog dostupnosti, najvažnije sredstvo zlouporabe, odnosno ovisnosti s epidemijskim razmjerima. Posljedice uzimanja alkohola su vrlo individualne. Dok je pod kontrolom, možemo govoriti i o povoljnim učincima ograničenih količina alkohola na zdravlje, a i ponašanje općenito; netko je rekao da je alkohol socijalni lubrikant, potiče druženje, stvaranje emocionalnih veza. Legalan je, dostupan, razmjerno jeftin, društveno prihvatljiv, aktivno reklamiran kao "prehrambeni proizvod", zapravo poželjan...

No, statistika je neumoljiva: veliki broj bolničkih kreveta popunjavaju osobe čije je stanje posljedica pijenja - spominje se nekih 25 do 50 posto pacijenata na kirurškim i internističkim odjelima, a još je viši postotak u psihijatrijskim ustanovama. Hospitalizirani su zbog ciroze jetre, možda i najpoznatije komplikacije alkoholizma, zatajivanja srca, hematoloških posljedica, zatim posljedica nezgoda, padova, tuča, a većina prometnih nezgoda s teškim posljedicama povezana je s alkoholom.

Društvene posljedice pijenja su narušeno obiteljsko funkcioniranje, nasilje, krvni delikti, intervencije policije, zatvori, prisilna liječenja. Alkoholičari gube posao, prijatelje, ne samo vozačku dozvolu. Većinu alkoholičara čine muškarci, no izgleda da su žene osjetljivije na tjelesne posljedice pijenja. Češće se javlja u nekim zanimanjima, kod ljudi koji su izloženi alkoholu (primjerice, ugostitelji), a osobe s antisocijalnim poremećajem osobnosti, poremećajima raspoloženja i anksioznim poremećajima također češće obolijevaju, zbog pokušaja otklanjanja tegoba pijenjem.

Alkoholizam se češće javlja u nekim obiteljima, postoji genetska sklonost, no dio navika stječe se i kopiranjem roditelja. Manje obolijevaju ljudi azijskog podrijetla jer imaju drugačiji metabolizam alkohola. Okolišni čimbenici i stresori čine osobu osjetljivijom na uzimanje alkohola. Alkohol djeluje opuštajuće, anksiolitički i antidepresivno, pa se koristi za samoliječenje.

Suprotno uvriježenome mišljenju, kod intoksikacije alkoholom ne radi se "ispiranje" želuca. Akutno opito stanje može dovesti do kome, tako da traži mjere intenzivne (ne samo psihijatrijske) skrbi, potporu disanja i nadoknadu tekućine.

Sindrom sustezanja – drhtanje, tjeskoba, mučnina, tahikardija – počinje obično 12 sati nakon zadnjeg pića. Dezorijentiranost, halucinacije (bijeli miševi) i nemir, karakteristični za alkoholni delirij, traju nekoliko dana. Uz aktivno liječenje, smrtnost je znatno smanjena. 

Apstinencijalni sindrom može započeti i epilepsijskim napadajem, dramatičnim uvodom u alkoholni delirij. Zahtijeva bolničku obradu koja u pravilu uključuje CT mozga radi isključenja drugih uzroka takvih napadaja (kao što je subduralni hematom koji se u pravilu zbrinjava kirurški). 

Alkoholna halucinoza, psihotični poremećaj, i alkoholna demencija (rijetko je reverzibilna) kronične su posljedice uzimanja alkohola. Iziskuju dugotrajno liječenje, ponekad i trajni smještaj. Cilj liječenja alkoholizma je da čovjek ostane trijezan, da zadrži apstinenciju, kao i da se liječe drugi poremećaji. Najčešće depresija bude u podlozi alkoholizma, a alkoholizam uzrokuje depresiju. 

Liječi se individualno i kroz klubove liječenih alkoholičara, a uključuje se i obitelj. Specifičan lijek za alkoholizam je disulfiram, Antabus: ukoliko osoba popije alkohol dok uzima lijek, nastane vrlo neugodna reakcija, potičući averziju na alkohol. 

Nikotin je vrlo adiktivna tvar iz duhanskih proizvoda, biljni insekticid, konzumira se pušenjem (u novije vrijeme i pućkanjem). Brzo stvara ovisnost, apstinencijski simptomi se javljaju već sat vremena nakon zadnje doze, a mogu trajati mjesecima. Možda je suvišno sad govoriti o posljedicama uživanja duhana, povezanosti s malignim i kardiovaskularnim bolestima, no osvrnula bih se na tzv. gateway theory - biološki je objašnjeno kako uzimanje jednog sredstva predisponira kasnije uzimanje u pravilu težeg sredstva ovisnosti, naročito u doba razvoja mozga. Nikotin (i alkohol) čine mozak osjetljivijim na učinak opijata i kokaina. Ne treba zanemariti ni društveno okruženje u kojemu je prihvatljivo uzeti kanabis, a potom "teže" supstance. 

Lakše je ako postoji potpora obitelji, ako nisu pokidane društvene veze, ako pacijent još radi. Teško je ponovno uklapanje u zajednicu. Iako su relapsi dosta česti, pa se nekima čini da su pokušaji liječenja uzaludni, liječenje je korisno jer smanjuje komplikacije i smrtnost

Benzodiazepini - oprezno sa skidanjem doza!

Sedativi, hipnotici i anksiolitici dostupni su i prihvatljivi kao i alkohol, čak se posljedice manje vide, nema zadaha pa ih češće koriste žene. Sličnost tu ne prestaje, pokazuju križnu toleranciju s alkoholom, tj. uzimanje jedne od tih tvari uzrokuje toleranciju na drugu tvar iz skupine. Benzodijazepini, najpropisivaniji lijekovi, problem pretjeranog propisivanja, navučeni pacijenti "žicaju" recept. Danas je to kod nas dobro kontrolirano zahvaljujući e-receptima i umreženom sustavu. 

Simptomi apstinencije su teži od alkoholne apstinencije (češći su epilepsijski napadaji jer su ti lijekovi ujedno i antiepileptici). Nikako se ne preporuča "skidanje na suho", naglim ukidanjem lijeka, već se doza lijeka smanjuje postupno za oko 25 posto na tjedan. 

Adolescenti: "zalijepljeni" za ekrane

Adolescenti su zbog sklonosti eksperimentiranju, zbog znatiželje i pritiska vršnjaka najskloniji isprobavanju različitih ponašanja i tvari, a istodobno su, zbog intenzivnog razvoja mozga u toj dobi, najosjetljiviji na trajne posljedice. Mnogi su "navučeni" na kompjutorske igre jer im je realan svijet nepodnošljiv i težak, a igra nudi bijeg od realnosti. U virtualnom svijetu otklanjanju tjeskobu, postaju moćni, kompetentni i važni. 

Lažu o vremenu koje provode igrajući, a zbog igranja se ne druže, ne spavaju i mijenjanju dan za noć. Nije to baš tako novo, no postoje nove riječi (tezaurus ih još uvijek podcrtava), a poznato je što znače - gaming, gambling, cyberbulling. Poriv za ponašanje je jednak: maltretiranje drugog uživo ili preko interneta ista je stvar, samo imamo novi, masovniji medij.

Ne moraju nužno biti navučeni na igru, već na sam medij, na smartphone – poručice su u većini slučajeva pozitivne, pa stalno opsesivno provjeravaju je li se netko javio. Prevencija je ograničavanje boravka pred računalom i vođenje aktivnoga realnog života.

Opijatni analgetici: adiktivni lijekovi protiv boli

Inače je stav medicine da ne smije ništa boljeti (analgezija je možda najveće medicinsko dostignuće), iz čega proizlazi često propisivanje opijatnih analgetika koji su adiktivni. Izvrsni su (jedini) za bol kod malignih bolesti ili kod akutne boli zbog ozljeda, ali dugoročno nemaju dobro djelovanje. I vani i kod nas izdaje se sve više recepata za opijatne analgetike.

Zbog stvaranja ovisnosti, odnosno tolerancije, pacijenti ih uzimaju u sve višim dozama, koje višestruku premašuju početne doze. Nuspojave su vrlo neugodni sindrom sustezanja, mogućnost čestih padova, a kod predoziranja respiratorna depresija ("zlatni šut"), odnosno smrt. Češće ih zloupotrebljavaju i zdravstveni radnici, njima su dostupniji. 

Ilegalni opijati (heroin) uzimaju se intravenozno, a radi se o tvarima s različitim stupnjem nečistoće i s nepredvidivim djelovanjem. Uzimaju se u nekontroliranim uvjetima, uz mogućnost prijenosa zaraznih bolesti, infekcija na mjestu uboda, upale krvnih žila, embolije...

S opijata se može "skinuti na suho", no uobičajeno je, bolje i sigurnije prebacivanje na dugodjelujući opijat (metadon), koji se daje u strogo kontroliranim uvjetima i postupno se smanjuje. Neki i na antidepresive gledaju kao na sredstvo ovisnosti jer se ne smiju naglo prestati uzimati zbog pojave rebound simptoma. 

Danas postoje čak pokušaji medikalizacije ljubavi (ne seksa, već privrženosti koja ima elemente ovisnosti) – gledanje ljubavi kao ovisnosti, kroz kliše "ljubav je opasna droga". Pokušava se medikamentozno intervenirati kada netko ne može napustiti patološku vezu ili kada je netko nakon prekida disfunkcionalan. Međutim, kompulzivno seksualno ponašanje je definitivno patološko, no teško se liječi. Patološki je osjećati očaj ako nisi u vezi, imati vezu pod svaku cijenu, odmah po prekidu ulijetati u bilo kakav odnos, odmah zamjenjivati partnera bez obzira na posljedice, imati opsesivne misli i radnje u vezi s partnerom, do stalkinga. U takvim je slučajevima uvijek u podlozi poremećaj osobnosti.

Kad ponašanje postane ovisnost: od pornografije do kupovine

Kod bihevijoralnih ovisnosti se ne radi se o tvarima, već o ponašanjima koja prvotno izazivaju ugodu, potom žudnju, a kada postanu kompulzija su patološke.

Pornografiju često koriste muškarci, i ne baš rijetko žene, a to postaje patološki onda kad ih stvarni seksualni odnos više ne uzbuđuje, kada traže sve "tvrđe i tvrđe" sadržaje te kada ih to ometa u svakodnevnom funkcioniranju - dakle, kad je kompulzivno. 

Pornografija ima negativne konotacije ako je u njen nastanak i distribuciju uključeno izrabljivanje i nasilno ponašanje. Međutim, pornografija (filmovi i časopisi za odrasle) može popraviti seksualni život, što nas čini sretnima, naravno uz napomenu da to nije stvarnost, kao što ni "Zvjezdane staze" niti "Igra prijestolja" to nisu. 

Neka ponašanja vezana uz seks su uz pomoć pornografije destigmatizirana i umanjuju krivnju nelagodu često vezanu uz seks. Nema konsenzusa o ovisnosti o seksu, niti ta ovisnost postoji kao dijagnostička kategorija. Teško je reći što je poremećaj i devijantno ponašanje; primjerice, neki koji misle da su ovisnici o seksu jednostavno žele više aktivnosti od svojih partnera. S druge strane, u nastojanjima da se izbjegnu zakonske posljedice nekog ponašanja, to se ponašanje definira kao bolest. Tako se holivudski producent Harvey Weinstein na račun bolesti pokušava izvući od optužbi za seksualno napastvovanje. 

"Ne!" je ovisniku najteža riječ

U borbi protiv ovisnosti već se stoljećima koriste zabrane, s različitim uspjehom. Nažalost, ponekad takav pristup potakne neke ovisnosti, razvija se crno tržište (kao za vrijeme prohibicije u SAD-u) i potakne na druge ilegalne i visokorizične aktivnosti, no u zemljama sa strožim zakonima (i njihovom dosljednom primjenom) zabrane mogu biti uspješne, osobito ako su uparene s religijskim zabranama.

Psihoterapija ovisnika provodi se u kroničnim fazama bolesti, kada je pacijent van životne opasnosti, i stavlja naglasak na samokontrolu. Prisilno liječenje, na inzistiranje obitelji ili po sili zakona, bez prave motivacije, daje kratkoročne rezultate. Uglavnom, uvijek se nastoji se ne pasivizirati pacijenta (klijenta).

Kampanje tipa "samo reci ne" zapravo su besmislene jer ovisniku je "ne" najteža riječ i "samo" je nepremostiva prepreka. Dobar je model liječenje u klubovima, u grupama potpore ili terapijskim zajednicama (komunama), gdje se kroz iskustva i potporu drugih, ne osuđujući, može uspostaviti dugotrajna apstinencija. Dociranje i obraćanje s visoka, kako to liječnici obično rade, ne daje rezultate. 

-----------------------------

Dr. Vjera Matković Ferreri, psihijatrica iz KBC-a Rijeka

----------------------------

U sljedećoj emisiji govorit ćemo o strahovima, tjeskobi, posttraumatskom stresnom poremećaju, napadima panike i fobijama...

Zdravljak: Bolesti ovisnosti - od cigareta i alkohola do kompjutora i pornografije, pripremile Vjera Matković Ferreri i Tajana Petrović Čemeljić

O emisiji Zdravljak: Kako sačuvati psihičko zdravlje?

Nakon proljetne serije emisija o prevenciji tjelesnog zdravlja, koju smo radili u suradnji s dr. Tonijem Valkovićem, jesensko izdanje "Zdravljaka" posvećujemo mentalnom zdravlju, uz pomoć dr. Vjere Matković Ferreri, psihijatrice iz KBC-a Rijeka. Emisije uređuje i vodi Tajana Petrović Čemeljić.

Pročitaj više

Komentari

Zdravljak: Kako sačuvati psihičko zdravlje?
Zdravljak: Kako sačuvati psihičko zdravlje?

HRT – Radio Rijeka — Obrazovanje, znanost

Nakon proljetne serije emisija o prevenciji tjelesnog zdravlja, koju smo radili u suradnji s dr. Tonijem Valkovićem, jesensko izdanje "Zdravljaka" posvećujemo mentalnom zdravlju, uz pomoć dr. Vjere Matković Ferreri, psihijatrice iz KBC-a Rijeka. Emisije uređuje i vodi Tajana Petrović Čemeljić.