Igor Eškinja u DeltaLabu: "Biljke bujaju u prostorima koje ljudi napuste!"

"Sanjaju li biljke sutrašnjicu?" izložba je riječkog umjetnika Igora Eškinje koja se večeras u 20 sati otvara u DeltaLabu. U suradnji sa stručnjacima Prirodoslovnog muzeja, umjetnik je istražio biljke koje su zavladale nekadašnjim riječkim tvornicama, skladištima i lučkim pristaništima.

Njihove je motive autor potom aplicirao na zidne tapete nadahnute Brajdicom, Deltom, Mololongom, Benčićem, Harterom i Mlakom.

Igor Eškinja (1975.) živi i radi u Rijeci, a diplomirao je 2002. godine na venecijanskoj Accademia delle Belle Arti. Jedan je od najcjenjenijih autora suvremene svjetske umjetničke scene. Glavne značajke njegova rada su upotreba galerijskog prostora za definiranje umjetničkog rada te afirmacija imaginarnog kao autentičnog mjesta umjetnosti. Eškinjini radovi uključeni su brojne značajne međunarodne izložbe: Manifesta 7, Rovereto (2008); Complicity, Rena Bransten Gallery, San Francisco (2009); 28. Grafični biennale, Ljubljana (2009); DIRT: The Filthy Reality of Everyday Life, Wellcome Foundation, London (2011); Rearview Mirror, Power Plant, Toronto (2011); Ash and Gold – A World Tour, kuratorica Marta Herford (2012); 2nd Ural Industrial Biennale, Ekaterinburg (2012); 8 Ways To Overcome Space And Time, Muzej savremene umetnosti, Beograd (2013); T-HT nagrada, MSU, Zagreb (2016); Every Time A Ear di Soun – Documenta 14 program, SAVVY Contemporary, Berlin (2017). Autor je brojnih samostalnih izložbi: Project for unsuccessful gathering, Casino Luxembourg - Forum d'art contemporain, Luxembourg (2009.); The Day After, Federico Luger Gallery, Milano (2011); Inhabitants of generic places, Kunstforum, Vienna, MSU, Zagreb (2011); Interieur Captivant, MAC/VAL Museum, Vitry (2012); Quixote, MUWA, Graz (2014), Poems of Accumulation and Growth, Scaramouche Gallery, New York (2015).

"Početno me zanimala ideja korova", kaže Eškinja, "kao nešto rubno, nešto što želimo odmaknuti od naše egzistencije, ali u razgovoru s biologom i znanstvenikom Boštjanom Surinom, prva stvar o kojoj smo morali prodiskutirati - i ja sam automatski morao promijeniti svoje mišljenje - jest to da u biologiji korov ne postoji. Korov je živi svijet koji nije industrijski resurs i usko je vezan uz nešto što čovjek ne može ekonomski eksploatirati", tumači umjetnik i naglašava kako pojam korova postoji samo u ljudskoj percepciji.

U svojim istraživanjima napuštenih riječkih lokaliteta pronašao je zapanjujuću količinu jestivog bilja: "Biljke se jako brzo prilagođavaju, pa smo pronašli bosilje, ružmarin, cikoriju i druge biljke koje su zdrave i koristimo ih u prehrani ili u nekim drugim preparatima, a rastu, primjerice, u zidu nekog industrijskog postrojenja ili ispod nekog bivšeg stroja."

Bilo je puno zanimljivih nalaza. Tako su na lokalitetu Hartere, odnosno u kanjonu Rječine, naišli na visoku samoniklu biljku lijepih ljubičastih cvjetova, stručnog naziva Campanula pyramidalis, zbog koje na Školjiću i u kanjonu postoji endemska vrsta pčela koja živi samo radi te biljke. 

"Česti slučaj su i biljke koje niknu nakon dolaska iz raznoraznih dalekih, egzotičnih krajeva. Dođu do Rijeke, procvatu jednu godinu i onda se zbog klimatskih i drugih uvjeta ne mogu razmnožavati, i žive samo tu jednu godinu. To je kuriozitet zbog postojanja luke", prepričava umjetnik.

Motive pronađenog bilja autor je preobrazio u dizajnerske uzorke koje je aplicirao u formu zidnih tapeta. "Tapeta je dekorativna forma velike tradicije, izuzetno popularna u 19. stoljeću kada je nastajala industrija, a industrijski su prostori obilježili identitet Rijeke. Tapete su bile i dio interijera industrijalaca, ljudi koji su ovdje razvijali industriju", tumači autor.

Izložba "Sanjaju li biljke sutrašnjicu?" Igora Eškinje u riječkom DeltaLabu ostaje do 24. srpnja. Otvorena je radnim danima od 17 do 21 sat, a ulaz je slobodan. Organizator izložbe je Drugo more, u partnerstvu s Prirodoslovnim muzejem Rijeka. Program su podržali Ministarstvo kulture RH i Odjel za kulturu Grada Rijeke, a njime započinje programski pravac Dopolavoro projekta Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture.

Tapeta nadahnuta Mlakom predstavlja neku vrstu herbarija u kojemu kroz oblike tamošnjih biljaka naziremo industrijska postrojenja. Delta je prikazana kao čudesna šuma sastavljena od obrisa samoniklih stabala na rasteru od bijelog papira. Na Harteri je koristio arhitektonske fragmente koje je preklopio s tipom biljaka specifičnih za kanjon Rječine.

Brajdicu predstavlja apstraktna kompozicija na kojoj iz blizine možemo prepoznati motiv biljke, ali iz daljine te biljke postaju neraspoznatljiva optička smetnja, gotovo kao pogreška. Za Mololongo je serija biljaka skeniranih s pomakom uronjena u fluidni ambijent noćnog mora. Benčić je pak za biljke vezan i svojom povijesti - prerađivala se šećerna trstika i duhan - ali zbog betona i asfalta danas tamo raste jedino najotporniji korov. 

"Za razliku od ostalih dijelova grada koji imaju oaze zelenila, zemlje ili mogućnosti rasta, Benčić je i dalje urbano jako definiran, potpuno betoniran i asfaltiran, međutim neke biljke 'pioniri', koje i u najtežim uvjetima pronalaze način za rast, i u našoj su percepciji izuzetno neugledne, dio su kompozicije koje čine uzorak našeg Benčića", kaže umjetnik.

O industrijskoj proizvodnji ovih tapeta za sada ne razmišlja. "Svaki uzorak gledam kao umjetnički rad i pristup je, vjerujem, jako različit od onoga koji se koristi u industrijskoj proizvodnji. Ideja je bila stvoriti suvremene umjetničke radove koji u sebi imaju konceptualni moment i priču, i moraju prvenstveno funkcionirati u ovome muzejsko-galerijskom ambijentu. Ako se nekome sviđaju i osjeća se dobro, tim bolje, to me čini sretnim", zaključuje Igor Eškinja. Poslušajte razgovor s umjetnikom: