James Bridle: Čim izađemo na internet, postajemo migranti

Čitate ovaj tekst, što znači da upravo surfate internetom. Znate li u kojoj su državi stranice na kojima se nalazite, pogotovo ako imate otvorenu još neku osim ove naše? O tome, naime, ovisi, koji se zakoni trenutno primjenjuju na podatke koje ostavljate - od IP adrese do broja kreditne kartice.

Krajem prošlog tjedna o tome je u Rijeci govorio londonski pisac, umjetnik i autor James Bridle, nedavno proglašen jednim od stotinu najutjecajnijih ljudi u Europi. Na predavanju u organizaciji Udruge Drugo more, upozorio je kako svaki put kad odemo na internet, ulazimo u ono što on naziva elektromagnetskom pograničnom zonom. O čemu se radi?

James Bridle je londonski umjetnik, pisac i autor koji istražuje na koje načine digitalna umreženost utječe na fizički offline svijet. Svojim radovima istražuje različite aspekte sigurnosnih sustava na Zapadu, kao i deportacije tražitelja azila. Magistrirao je na University College London na području računalnih i kognitivnih znanosti, specijalizirajući se za polje lingvistike i umjetne inteligencije. Piše za ugledna izdanja kao što su Wired, The Atlantic, Domus, a redovito objavljuje za Guardian i The Observer. Časopis Wired ga je ove godine uvrstio među sto najutjecajnijh osoba u Europi.

"Tako nazivam ono što vidim da se događa u svijetu", tumači Bridle. "Danas smo, nažalost, sve više naviknuti na koncept pograničnih zona i činjenicu da se uz granice krše mnoga uobičajena pravila. To su zone u kojima vaše državljanstvo i identitet postaju nestabilni. Navikli da je tako na granicama, mislite da ako ste u svojoj zemlji i ne idete nikamo, tada vam te pogranične zone i nisu tako važne."

Međutim, varamo se. Zbog interneta, svi čitavo vrijeme živimo u pograničnoj zoni, prelazeći nevidljivu elektromagnetsku granicu – čak i u svome krevetu, dok surfamo na mobitelu. "Svaki put kad ste online, vaše državljanstvo preispituju svi sustavi s kojima komunicirate. Kad ste na internetu, često koristite kompjutor koji je u drugoj zemlji. Stoga se zakoni te zemlje primjenjuju na vaše podatke i informacije o vama. U osnovi, vaša se prava stalno mijenjaju, ovisno o kompjutorima s kojima komunicirate. I to se događa neprekidno, kad god ste na internetu", tumači James Bridle.

Jedan od njegovih projekata zove se Citizen Ex i svatko ga može učitati s interneta. Dok surfate, on pokazuje gdje se zapravo nalaze internetske stranice koje posjećujete, i onda vidite koliko vremena virtualno provodite u nekoj zemlji, koliko u nekoj drugoj... S vremenom, program stvara ono što Bridle naziva algoritamskim državljanstvom: "Zbog vašeg ponašanja na internetu, vi ste, primjerice, 60 posto Amerikanac, 20 posto Hrvat, a 20 posto Irac ili nešto drugo, ovisno o tome gdje su smješteni kompjutori. To je isti proces kojim oglašivačke kompanije i sigurnosne agencije određuju vašu nacionalnost i odlučuju kako će postupati prema vama."

Postaju li naši virtualni identiteti danas važniji od pravog identiteta? "Oni svakako imaju više utjecaja. Primjerice, obratite li se banci radi kredita, niste vi osobno taj kojeg se propituje, već informacije o vama i podaci na različite načine s vama povezani. Kompjutor je taj koji ih analizira i odlučuje jeste li kreditno sposobni. To je kao da ste na suđenju, a nemate uvid u dokaze, što nikad ne bismo dozvolili. Ali to je način na koji komuniciramo sa svim sustavima, osim sudskog. Zato mislim da je silno važno da se ti procesi otvore za javnost, da se ljudima omogući da ih shvate i više razmišljaju o njima", kaže Bridle.

Tako da smo svi mi, korisnici interneta, zapravo migranti, koji stalno prelazimo granice, barem u digitalnom svijetu, tvrdi Bridle. Međutim, trenutno svjedočimo tome kako fizičke granice - u obliku zidova, ograda, žica - niču posvuda po svijetu, pa i u Europi. "Da, te vrste granica postaju jače, usprkos tome što granice svega ostaloga postaju slabije - granice komunikacije, svakodnevne digitalne interakcije, ali i protoka novca i robe. Zapravo, jedini od kojih se danas očekuje da ostanu na jednome mjestu su - ljudi", primjećuje Bridle.

A ljudi su nekad, za razliku od danas, puno više znali o svijetu u kojem živimo. "Prije dvadeset godina, kada biste nekoga upitali kako radi poštanski sustav, dobili biste prilično točan odgovor - imate pismo, zalijepite marku, ubacite pismo u sandučić, netko ga pokupi i odnese na drugo mjesto... Pitate li danas kako radi elektronska pošta, većina ljudi će vam reći da nemaju pojma. Čini mi se da sve manje razumijemo kako svijet oko nas doista funkcionira. To je iznenađujuće, i čudno, i možda ne posve slučajno. Ali ja želim znati kako stvari funkcioniraju. Mislim da je to beskrajno fascinantno! I mislim da bi nam svima bilo bolje da je tog razumijevanja više." Poslušajte cijeli razgovor s Jamesom Bridleom (prijevod s engleskog možete preuzeti ispod snimke):