Hrvatski radio

Radio Rijeka

13:38 / 12.01.2019.

Autor: Blanka Uzelac

"Koja je ovo država": zašto ne treba biti previše blag prema domaćem filmu?

Redatelj Vinko Brešan na promociji filma (Foto: Luka Stanzl / Pixsell

Redatelj Vinko Brešan na promociji filma (Foto: Luka Stanzl / Pixsell

Foto: - / -

Kad biste neupućeni pogledali novi domaći film "Koja je ovo država", možda biste pomislili da je riječ o socijalnoj drami (s elementima komedije à la Brešan), međutim ne - naš popularni redatelj opet se drži političko-(post)ratne tematike u "ne talasaj previše" stilu, iako se na prvu tako ne čini.

"Koja je ovo država", hrvatski film // Redatelj: Vinko Brešan // Scenarist: Mate Matišić // Uloge: Krešimir Mikić, Nikša Butijer, Sebastian Cavazza, Alma Prica, Lazar Ristovski

Otvaranje Tuđmanova groba i krađa njegovih posmrtnih ostataka sigurno nije tema koja će neke gledatelje ostaviti ravnodušnima, ali je poanta filma u potpunosti patriotska i tuđmanofilska, ako se to može tako nazvati. No, predugo čekamo na tu poantu, koja otkriva cilj ideje kao što je otuđenje Tuđmanove kasele, i koja apsolutno ima smisla - ali tada dolazimo do onog "ne talasaj previše" zaključka.

Nitko se ne naljuti i svi mogu biti zadovoljni - osim dijela javnosti i filmskih kritičara. Pribjegao je redatelj komično-dramatičnom pristupu koji, usput rečeno, nije ni toliko dramatičan niti jako duhovit. "Svećenikova djeca" jedini je Brešanov film lišen rata, a kako prethodi ovome (snimljen je 2013. godine), ponadali smo se da je s ratom i poraćem završeno. No, pribjegavanje toj tematici jedna je od manjih zamjerki. 

Naime, predugo se Vinko Brešan, možda i na nagovor scenarista Mate Matišića, vrti oko krađe Tuđmanova lijesa, kao što se na početku filma vrti oko šume u kojoj se događaju neke naizgled nadrealne scene. Potom je tu višekratno i nepotrebno ponavljanje pokušaja samoubojstva hrvatskoga generala, kao i uporno ponavljanje scene u zatvoru, u kojem se ministar unutarnjih poslova zaključa u ćeliju.

Scenaristički je nedosljedno i bespotrebno uguravanje lijesa sa Slobodanom Miloševićem u priču; autori filma gube se u nastojanju da se gledatelji izgube u praćenju radnje. Tu je i redateljska krađa iz Tarantinova filma "Jackie Brown" (Tarantinova garderoba i Brešanova šuma - isto mjesto radnje, ali gledano iz više kutova). Stoga ne treba biti previše blag kada je u pitanju domaći film, pa niti kad puni kinodvorane kao ovaj, jer su, primjerice, "Osmi povjerenik" i "Comic Sans" dokazali da ima nade.

No pitanje je može li Brešan u svom idućem filmu pobjeći od samoga sebe, ili od Matišića? Za koju godinu možda se i uvjerimo da je tome tako.

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.