Koliko dugo tijelo plesača može kvalitetno dati od sebe izvedbeni maksimum?

"U svakom slučaju", druga ovosezonska baletna premijera HNK Ivana pl Zajca, u trajanju od 50-tak minuta, večeras je uprizorena u neuobičajenim prostorima riječkog kazališta, a autorski tim potpisuju Vigur Gurdu, Nina Gojić i Marko Gutić Mižimakov. Maksimalan broj publike bio je trideset.

Jedanaest baletnih plesača, suautora predstave, iznad četrdesete godine života, večeras je pokazalo i dokazalo elastičnost, eleganciju, dugogodišnju praksu plesanja i svoja sjećanja na pokrete u predstavama koje su preko dvadeset godina bile sastavni dio njihovih radnih i životnih dana. 

Koreografija koja oslikava neka unutrašnja stanja i sjećanja na predstave svakog od njih ponaosob, smještena je u nekoliko kazališnih prostora u kojima publika do sada nije gledala izvedbe, s malih balkona s pogledom na izvođače u salonu, pa se onda vizura mijenja i publika iz salona gleda izvođače na balkonima, u foyeru uokolo, pa onda sa stolica u sredini, i na kraju u atriju kazališta. 

Uz iste koreografske pokrete, koji iz svake nove pozicije gledanja i novog prostora, dobivaju i novu dimenziju. Glazba sa zvučnika melankolična, ritmički udara u prošlost sjećanja i slika svojom jednolikošću pokrete plesača kroz njihov radni vijek. 

Zanimljivo poimanje tijela i prostora kao arhiva vremena i pitanja koliko dugo tijelo plesača može kvalitetno dati od sebe izvedbeni maksimum. Poslušajte: