"Madama Butterfly": opera klasičnih formi i sjajnih pjevačkih izvedbi

Fantastičan uspjeh i oduševljenje kod riječke publike izazvalo je sinoćnje premijerno uprizorenje Puccinijeve opere "Madama Butterfly" pod dirigentskim vodstvom Villea Matvejeffa i u režiji Dražena Siriščevića.

Dva posve različita svijeta, dvije kulture koje su svaka na svojoj strani priče, sudarajući se toplo-hladnim slikama, i  vječna glazba Puccinija, obojana koloritnim notnim zapisima Istoka, koja oblikuje emocije interpreta, ali i slušatelja.

"Madama Butterfly" opera je koja traži čipkasto režijsko tkanje, bez suvišne patetike i bez previše pokreta na sceni, kako bi priča o beskrajnoj ljubavi, hladnom iskorištavanju nevinosti i, konačno, smrti, bila jasna i emotivno nadahnuta. I upravo je to postigao Dražen Siriščević u svojoj čistoj režiji, sljubljenoj s koloritnom i  jednostavnom scenografijom Slavena Raosa i prekrasnim, bogato izrađenim kostimima Juraja Zigmana.

Anamarija Knego, po prvi put u ulozi Cio-Cio San, poklonila je publici jednu novu, nježnu, iskrenu i istovremeno snažnu Butterfly, oblikujući svojim čistim, toplim zapjevima, kristalnim visinama i ležernošću glumačkog izraza bogatstvo ove nadasve zahtjevne pjevačke uloge. Uz nju, Dimitris Paksoglou kao Pinkerton pokazao je čistoću tona i lijepi raspon glasa, a poseban upečatljiv dojam ostavio je Robert Kolar u ulozi Sharplessa svojim toplim, čujnim baritonom.

Orkestar je pod vodstvom maestra Matvejeffa na trenutke možda bio presnažan, ali precizan i dinamički iznijansiran, dok su zborske dionice bile pretihe i često ritmički neujednačene. Ipak, publika je dobila operu klasičnih formi i primamljivih slika, sa sjajnim pjevačkim izvedbama, a čarolija rascvjetale Puccinijeve glazbe, koja je snažno iscrtavala  priču o velikoj ljubavi i hladnoj prevari, dotakla je srca gledatelja. S nadom u još puno repriznih izvedbi.