MFMS: "Genijalna prijateljica" o ženskim pravima u muški uređenom svijetu

Počeo je 28. Međunarodni festival malih scena u Rijeci, a na Radio Rijeci pratit ćemo ga, već prema dobrom starom običaju, festivalskim kronikama, svakoga dana u 17:45 i vikendom u 18:15 sati. 

Pojedine institucije i organizatori raznih programa postkovidno muku muče dovijajući se kako vratiti publiku. Međunarodni festival malih scena s tim nema problema. Riječki gradonačelnik Marko Filipović priznao je sinoć otvarajući 28. Festivalsko izdanje da nema tko ga nije zvao i pokušao doći do ulaznice za prvu festivalsku večer. Ali karte su odavno bile rasprodane.

Dakle, prepuno gledalište priređeno za male scene u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, ali je publike bilo i u posljednjim redovima balkona normalnog gledališta. Izuzetno velik interes za predstavu u produkciji HNK u Zagrebu "Genijalna prijateljica". Riječ je o premijeri iz 2021., ali gdje god i kad god igrali, interes ne jenjava.

Suvremena talijanska književnica Elena Ferrante napisala je roman koji su za kazalište adaptirali Nina Pavlović i Filip Jurjević. Redateljica Marina Pejnović naglasila je na okruglom stolu da je predstava nastajala na probama temeljem obje te adaptacije. Dakle, najbolje od najboljeg za koncepciju i mnogočlani ansambl koji predstavu izvodi. Je li moglo drugačije, s nekim drugim i drugačije posloženim prizorima iz romana? Naravno, ali to nije bila tema rasprave.

Obzirom da predstavu ansambl od 29 glumaca izvodi na velikoj pozornici zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, bilo je zanimljivo vidjeti kako su se prilagodili manjem izvedbenom prostoru. I bilo je tako dobro da dio publike o tome sigurno nije ni razmišljao sve dok se na kraju nisu uspijevali posložiti na poklonu.

Publika, redateljica i prijateljice, Iva Mihalić i Jadranka Đokić, na razgovoru su svjedočili o tome koliko je predstava u komornom ambijentu dobila na ekspresivnosti. Primjerice, video projekcije koje na velikoj sceni izgledaju kao instalacije, u Rijeci su pridonijele da svi zajedno doživimo more ili riječi kao sanjani ili ostvareni prostor slobode.

Ostali smo prikraćeni za dio značenja koji u originalnoj izvedbi nosi ulaženje i izlaženje glumaca iz prostora orkestra, dakle kao jame u kojoj svi i završavaju na kraju.

Priča o dvjema prijateljicama, Eleni i Lili, smještena je u siromašnoj napuljskoj četvrti pedesetih godina prošloga stoljeća. Istovremeno su najbolje prijateljice i najveći rivali. Siromaštvo, neobrazovanost, iscrpljujući rad i utjecaj mafijaških obitelji je to što njih i njihove vršnjake određuje tijekom odrastanja. Svi odnosi premreženi su nasiljem i igrama moći: vršnjaka, obitelji, siromašnih, malo manje siromašnih i bogatih. A u mnoštvu slojeva priče najlakše je čitati onaj o ženskim pravima u muški uređenom svijetu.

I možda se zato romani Ferrante tako rado čitaju, a predstava tako rado gleda… Pedesete su istovremeno i blizu i daleko. Danas možda plešemo na glazbu drugačijih ritmova, ali je priča o ženskim pravima gotovo potpuno ista. Brutalno fizičko nasilje potpuno je isto, a puno je češće i posvuda oko nas suptilno, prikriveno nasilje, umivenih, nasmiješenih i simpatičnih lica, nalik Pleštininom liku pjesnika.

Redateljski i glumački, ansambl je slijedio put fino nijansiranog psihološkog realizma, što je na maloj sceni posebno došlo do izražaja. A svatko u ansamblu precizno brusi svoju ulogu, bez obzira na to koliko su minuta na sceni, od 2 sata i 40 minuta koliko predstava traje.

Mučno je biti tako dugo zajedno s glumcima u traumatičnim životima likova. Nešto duhovitosti i ironije tu je zbog humora za emotivnu ravnotežu. Ipak, jedini stvarni izlaz koji nudi Ferrante, a onda i autorski tim predstave, jest pisanje kao bijeg u samog sebe, ali – poslije suočavanja s traumom.

Prepuno riječko gledalište bilo je uglavnom zadovoljno, prosječna ocjena publike za zagrebačku predstavu bila je 4,47.

Glumački esej po Shakeespeareovom Kralju Learu na programu je večeras od 19:30 u HKD-u na Sušaku. Lear je jedan od u svijetu najpoznatijih poljskih glumaca Andrzej Seweryn, a predstavu je režirao u Rijeci već nagrađivan Janusz Oprynski.

S ekipom iz Teatra Stary iz Lublina stiže i Zenon Butkiewicz, kustos vrlo zanimljive izložbe o Shakespeareovom svijetu na poljskom kazališnom plakatu što je postavljena u Galeriji Kortil, pa druženje s gostima iz Poljske počinje već u 19 sati.

Kroniku prve festivalske večeri poslušajte u nastavku: