Novi dvobroj "Književne Rijeke": časopisi su nužni da bi se pisci raspisali

Predstavnici riječkoga ogranka Društva hrvatskih književnika predstavili su novi dvobroj časopisa Književna Rijeka. Intimno druženje održalo se u skromnom prostoru riječkoga ogranka Društva hrvatskih književnika u Filodrammatici.

Predstavljanju je nazočilo nekoliko autora, predsjednica Ogranka Silvija Benković Peratova te glavni urednik časopisa Igor Žic. "Postojimo dosta dugo, 22 godine. To je dobra brojka. Ovo je broj 3-4. Nekad je časopis izlazio četiri puta godišnje. Sad izlazimo u dva dvobroja jer smo mi Primorci štedljivi, ne želimo oštetiti Ministarstvo kulture za tih 10 tisuća kuna", kaže Igor Žic.

"Književna Rijeka" je časopis koji se bavi plasiranjem lokalnih autora, hrvatskom i svjetskom književnošću i problemima te pružanjem prilika mladim autorima. "Želimo da se mladi ljudi raspišu, ali i da stariji ljudi stignu još nešto napisati", opisuje Žic.

"U novom broju časopisa jedna od udarnih tema je In memoriam: Stanko Lasić, koji je jedno od većih imena povijesti hrvatske književnosti. Stekao je slavu svojim knjigama o Krleži. Od eseja izdvojio bih monografiju posevećnu Ivanu Meštroviću, o kojem piše Grgo Gamulin. Taj tekst nikada nije bio objavljen, ali mi smo došli do teksta od obitelji. Ja pišem o Lucy Hughes Hallett, kulturnoj povjesničarki koja u svojoj knjizi "The Pike" govori o Gabrieleu D'Annunziju i Rijeci. Sada pišem o njenom romanu koji je objavila u mirovini, "Peculiar Ground". Još su tu Listići iz Slavonije, Rabski fragmenti i mnogo toga", opisuje Igor Žic. U ovome broju objavljene su i pjesme Vjeka Alilovića, glazbenoga urednika HRT - Radija Rijeke. 

Na pitanje kome je namijenjen časopis, Igor Žic odgovara: "To je pitanje na koje se glavni urednici žele ubiti. Tko još uopće čita? Sudbina časopisa je još gora od sudbine knjiga. Knjige se kupuju po sistemu jer volimo nekoga novinara koji nam je simpatičan, a uopće je nećemo čitati. Časopisi se ne prodaju već desetljećima. Dijele se suradnicima i institucijama. No, mi smatramo da su časopisi nužni da bi mlađi autori ušli u sistem, naučili pravila igre i raspisali se", govori naš sugovornik.

"Književnost u Rijeci je depresivna kao i sve ostalo. Izgubila je svoj glavni smjer kretanja. Sad nam ostaje borba da s mrvicama za kulturu nešto sačuvamo i uspijemo. I naravno, ostaje nam čekati ta famozna bolja vremena", zaključuje Žic.

Časopis u riječkom Ogranku DHK-a. Poslušajte razgovor: