Pavličić: ubojstvo je dio slagalice koju će čitatelj pokušati riješiti

Gostovanje Julijane Matanović i Pavla Pavličića privuklo je u petak brojnu publiku u trsatski ogranak Gradske knjižnice Rijeka. Pavličić je nakon službenog dijela programa strpljivo odradio pojedinačna druženja s obožavateljima, točnije s obožavateljicama, budući da ih je bilo sigurno 90 posto.

- Da, vjerujem da su došle radi Julijane, skromno će Pavao, jer se već prije pokazalo da razumije i pogađa žensku dušu, pa vjerujem da su došle čuti što kaže o onome što piše, a također vjerojatno smo zanimljivi kao par koji je nastao eto, u kasnim godinama. Inače, ne mislim da bi trebali priželjkivati to da pisci budu glamurozne zvijezde. Imate neke, poput Maupasanta koji se nije dao ni fotografirati jer je htio da do publike dođe samo njegov tekst i da ništa ne stoji na tom putu.

-Mislim da je dobro što ljudi dolaze na ovakve susrete isključivo zbog popularizacije čitanja. Krivo je misliti da se ovime radi reklama za prodaju knjiga, puno više vrijedi usmena predaja, kad ti prijatelj kaže: pročitao sam ovo, stvarno je dobro. 

Kad će nova knjiga o Remetinu, što se čeka?

- Čeka se izdavač, pretpostavljam da će tiskanje tempirati za Interliber kojeg će, čini se, ove godine ipak biti. Inače, mogu vam reći naslov: "Ljekovito blato", dakle Remetin je u toplicama, na liječenju i tu mu se događaju zanimljive stvari.

Kad smo kod Remetina, glavnog junaka većine Pavličićevih krimića, a budući da nije tipični junak nego prije mirni sređeni čovjek iz susjedstva koji sasvim slučajno upada u slučajeve, neizbježno je pitanje ima li u njemu autobrografskih elemenata?

- Pa nema. Nema, izabrao sam takvog junaka zato što on vodi tip života koji poznajem i koji mi se sviđa i radi kontrasta između njegove naravi i one druge strane društva s kojom se on susreće rješavajući slučajeve. 

Na primjedbu da su njegova ubojstva sličnija onima Agathe Christie, manje okrutna i ne ostavljaju dojam na čitatelja, za razliku od Skandinavaca koji se natječu tko će smisliti uvrnutije i okrutnije ubojstvo, kaže:

- Pa da, to je osnova zanata u krimiću. Zadaća ubojstva nije da šokira nego da bude samo dio slagalice koju će čitatelj pokušati riješiti. Skandinavci to rade zbog utrke za tržištem, a pritom rade još jednu grešku - imaju sveznajućeg pripovjedača. Toga u krimićima nema, jer ako ti, prijatelju, znaš tko je ubojica, zašto mi to odmah ne kažeš? Pripovjedač mora ostaviti dojam zagonetke, mora pružiti šansu čitatelju da se s njim natječe u odgonetanju zločina i da to čak učini prije njega. 

Naposljetku, zanimalo nas je ima li naš najplodniji pisac vremena i za čitanje:

- O da! I kao što sam već rekao, u posljednje vrijeme čitam hrvatske pisce kojih je sve više i sve su kvalitetniji.

Više poslušajte u razgovoru: