Pet godina za "Dekonstrukcije" - proizvod slobode, ljubavi i samoće

"Dekonstrukcije" je naslov izložbe kojom u Galeriji Juraj Klović, u Rijeci, novi ciklus slika predstavlja riječki likovni umjetnik i scenograf Dalibor Laginja. Ciklus opisuje kao rezultat milijun godina pamćenja, 60 godina iskustva, pet godina rada.

Dalibor Laginja već dugi niz godina poznat je kao istaknuti likovni umjetnik i scenograf HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Aktivnost na hrvatskoj umjetničkoj sceni počeo je osamdesetih godina, nakon završetka studija slikarstva na Academiji di belle arti u Veneciji u klasi profesora Emilia Vedove, vjerojatno najznačajnijeg slikara talijanskog apstraktnog ekspresionizma.

Po povratku u Rijeku sudjeluje na brojnim kolektivnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Tih godina, s poznatim kiparom Mirkom Zrinšćakom, sudjeluje u projektu "Rex Solia" koji je uključivao izložbe u Rijeci i Ljubljani. Sudjeluje u formiranju riječke alternativne art scene te surađuje s umjetnicima koji su postali nezaobilazne činjenice na ex-yu umjetničkoj sceni: Branimir Štulić, Vito Taufer, Igor Leonardi, Jani Novak, Goran Lisica... Njegovo cjeloživotno glazbeno djelovanje kronološki su obilježili bendovi "Death in Venice", "Public" i "Molto Cortese" a ono ga povezuje s dugogodišnjim čestim kazališnim partnerom i suradnikom, dizajnerom svjetla Denijem Šesnićem. 

1988. počeo se baviti kazališnom scenografijom, a prvih desetak scenografija vezano je uz slovenskog redatelja Vitu Taufera. Od tada je u hrvatskim i slovenskim kazalištima potpisao oko 150 scenografija. Surađuje s mnogim priznatim redateljima, kostimografima, kompozitorima i glumcima. Dobitnik je niza nacionalnih i internacionalnih priznanja i nagrada.

Laginja o "Dekonstrukcijama": "Ne mislim da su ovi moji novi radovi dobri ni loši, ne mislim da će promijeniti svijet, nimalo. Ne očekujem da će izazvati veći medijski interes. Iza njih ne stoje političari, povjesničari umjetnosti, kustosi iii ravnatelji, iza njih stojim sam ja. Ne financiraju ih banke, ministarstva kulture, crkve, institucije, nikakvi centri moći ni interesne skupine. Oni nemaju definiranu tržišnu vrijednost, nisu ni konceptualni, ni trendovski. O njima rijetko pričaju prijatelji i kad tad postat će prašina u svemiru. Ovi su radovi proizvod slobode, ljubavi i samoće. Za to što i kako su nastali nemam potrebu isticati ničiju posebnu pomoć i zaslugu. Ipak, zahvalan sam nebu, moru (pa i onoj prljavoj venecijanskoj laguni), gumi, halubajskim srnama, vatri, Hrvatskom Društvu Likovnih Umjetnika Rijeka ... i činjenici da sam ih uspio napraviti i da sam zbog toga sretan."

S Daliborom Laginjom razgovarala je Gloria Fabijanić Jelović: