Praizvedba "Marca Pola": užitak opernoga glazbenog zapisa

Svjetska praizvedba opere tršćanskoga skladatelja, dirigenta i pijanista Danielea Zanettovicha „Marco Polo" imala je sinoć svoju svjetsku praizvedbu u Rijeci, pred ne baš popunjenim gledalištem koje je uživalo u pravoj operi.

Glazba iznenađuje svojom pjevnošću i u sebi sadrži Madame Butterfly, Turandot, Aidu i mnoge poznate opere talijanskih skladatelja s dozom svježega, dobro uklopljenoga sadašnjega glazbenog razmišljanja autora. On možda nije uspio napisati pamtljive arije, ali je uhu gledatelja pružio užitak opernoga glazbenog zapisa.

Opera u tri čina napravljena je prema libretu Fabija Cerese i ideji Enrice Guarini, a posvećena je grofici Margeriti Casis Faraone koja je financirala pisanje opere. Riječ je o izuzetno velikom i zahtjevnom projektu koji svim svojim izvedbenim elementima ima međunarodni karakter, rekla je intendantica Nada Matošević Orešković koja je ravnala izvedbom. Operu je intendantici za izvedbu predložila vanjska suradnica produkcije iz Italije Enrica Guarini, koja je od nastanka opere 2007. godine tražila ansambl koji je spreman praizvesti djelo.

Skladatelj Daniele Zanettovich rođen je 1950. u Trstu. Glazbenu karijeru započeo je kao pijanist, a potom se posvetio skladanju. Osvajao je brojne nagrade na međunarodnim natjecanjima, bavi se i pedagoškim radom te je direktor nekoliko orkestara.

Režija Ozrena Prohića pomalo je statična i na trenutke naivna u izrazu, scenski pokret nije dovoljno svladan, ali je scenografija Dalibora Laginje vjerno dočarala vrijeme priče. A priča s dvora Kublaj-kana odvijala se pred nama svojim čistim linijama i naglašenom jednostavnošću, te u spoju s dizajnom svjetla Zorana Mihanovića, plijenila svu pažnju publike.

Zbor, iako brojčano mali, vrlo je točan i uvježban. Odradio je zahtjevan dio glazbenog i scenskog kolača, ali su solisti bili malih glasova, bez volumena i snage. Često ih je snažnom i glasnom izvedbom, pod rukom maestre Nade Matošević Orešković, prekrivao orkestar.

Valja istaknuti Vedranu Šimić koja se uspjela izdići nad prejakim orkestrom i emotivno iznijeti svoju ulogu Alanije, kćeri Kublaj-kana, kojega je glasovno vrlo lijepo utjelovio Siniša Štork.

Publika je bila zadovoljna - dobili su pravu operu, i u glazbenom i u scenskom, i u kostimografskom smislu, a kad je publika zadovoljna, cilj projekta je postignut. U premijernom bloku izvest će se još četiri predstave.